Dramatičnim apelom za pomoć sa sjevera Sirije javile su se tri bosanskohercegovačke državljanke koje su se prije nekoliko godina našle na teritoriju pod kontrolom Islamske države.
– Nas tri, bosanske državljanke, apeliramo da nas i našu maloljetnu djecu Bosna i Hercegovina vrati natrag u normalan život koji smo nekad imale – glasila je pismena poruka 22-godišnje djevojke iz Sarajeva, a koju je njezina majka proslijedila Radiju Slobodna Europa. Prenosi Slobodna Dalmacija.
Njihova priča dosta sliči na onu britanske državljanke Shamin Begum, koja je prije nekoliko dana rodila također u kampu na sjeveru Sirije i isto tako zbog nemogućih uvjeta života izrazila želju za povratkom u domovinu.
Tri Bošnjakinje s još 700 žena i 1500 djece borave u kampu Roj, u blizini grada Kamišlija.
– Nakon bijega iz IDIL-a predale smo se Kurdima, koji su nas prihvatili, a potom nas smjestili u kamp. Tu boravimo približno dvije godine. Ja sam jedna od bosanskih državljanki koje se nalaze u kampu na sjeveroistoku Sirije. Imam dvoje djece. Sa mnom se nalaze još dvije bosanske državljanke, jedna ima četvero, a druga troje djece. Mi smo otišle pod pritiskom i silom naših muževa, ne svojevoljno. Ja sam imala samo 18 godina kad sam otišla, bilo me je jako strah posljedica koje će uslijediti ako ne odem, a druge dvije žene također su bile pod pritiskom zbog svoje djece i mogućih posljedica – još je napisala 22-godišnja Sarajka.
Problem ovih žena nije od jučer. Prvi put se za njih čulo prije godinu i pol, kad su također, unatoč izolaciji u kojoj žive, našle načina da se dozna za njihovu priču. Prethodno su sve prolazile sličan put – od opčinjenosti idejama kalifata, preko odlaska u Siriju i udaja u nekoliko navrata zbog pogibija partnera, pa do bijega i boravka u kampovima.
U njima su dvije od njih i rodile. Emira, Rejan, Zekerijah, Muhamed, Davud, Aiša, Ibrahim, Zeid i Jahja imena su njihove djece. Zajedno s roditeljima već drugu zimu provode u izbjegličkom kampu. Jedna od majki Bošnjakinja je prilično lošeg zdravstvenog stanja. Ima problema s plućima i krvim tlakom, teži jedva 40 kilograma.
– Poslat će nas u Irak, i djecu će nam poslati. Molim te, odgovori mi ovako isto da znamo što je u pitanju. Rejan povraća od podne. Više nam ne daju ni higijenske pakete ni hranu. Dobro sam, na infuziji sam, opet ne mogu hodati. Djeca kašlju po cijelu noć – požalila se u pismu obitelji u Bosni, koje je u siječnju također objavio Radio Slobodna Europa.
S druge strane, njihovi najbliži u Sarajevu, Tešnju i Cazinu pokušavaju učiniti sve ne bi li ih izvukli iz pakla Sirije. Njihova nada živnula je kad su vlasti BiH osnovale Koordinacijsko tijelo za povratak svojih državljana iz Sirije i Iraka, ali zbog postizborne krize ono još nije zaživjelo. Osim toga, nije jasno tko bi, kada bosanskohercegovačke sigurnosne službe jednog dana obave sve provjere i podnesu formalni zahtjev, trebao upaliti zeleno svjetlo, odnosno jesu li to sirijske vlasti, jedna od tamošnjih milicija, Kurdi, Amerikanci i njihovi saveznici... Procjene govore kako je u spomenutim kampovima ukupno 12 bosanskohercegovačkih državljanki i njihovih tridesetero djece.
– Još jednom vas molimo u naše ime i imena naše nedužne djece da nas primite natrag i da nam pružite drugu priliku za novi život, ako ništa, zbog maloljetne, nedužne djece. Spremne smo podnijeti posljedice naše pogreške, to je najmanji problem. Unaprijed vam hvala i nadamo se da ćete nama i našoj djeci pružiti drugu priliku, jer ne postoji ni jedna osoba na svijetu koja ne pravi pogreške, pa bilo kojeg oblika – napisala je nedavno Sarajka koju je muž odveo u Siriju s 18 godina, a nakon što je on poginuo, morala se udati za drugog isilovca.
Inače, već godinama se ne zna kakva je sudbina Dore Bilić, hrvatske državljanke koja se pridružila redovima Islamske države. Posljednja informacija datira iz 2014. godine, kad se doznalo da je ranjena u zračnim napadima na Raku. Tada je život izgubila bosanskohercegovačka državljanka Fatima Mahmutović.
Dora Bilić potječe iz ugledne zagrebačke obitelji, inače podrijetlom iz Imotske krajine. Na islam je zajedno s prvim suprugom prešla dok je živjela u Londonu, da bi 2012. godine otišla u vehabijsku zajednicu u Gornjoj Maoči kod Brčkog. Tamo je upoznala svog drugog supruga, Senada Avdića, zvanog Čađo.
