Izložbom „Portreti obitelji Vlaha Bukovca“ sa slikama u vlasništvu Umjetničke galerije Dubrovnik u Galeriji Aluminij u Mostaru otvoreno je 19. ožujka Mostarsko proljeće – 21. Dani Matice hrvatske Mostar. Izložba će biti otvorena mjesec dana.
„Izvesti Bukovca iz dubrovačkih zidina moguće je samo ako gospari imaju povjerenja u vas, a povjerenje se ne rađa preko noći. Ono se gradi godinama, kroz suradnju, kroz zajedništvo, kroz sinergiju. Ovo je krunski likovni događaj godine, izložba koja ulazi u gradske kulturne anale, a osobitost postava je i u tomu što, uz majstorska platna najvećega hrvatskog portretiste, izlažemo i dva autoportreta njegovih kćeri Ivanke i Jelice, prvih studentica praške ALU uopće, koje je i sam ponosni otac na platnima prikazao u ateljeu, odnosno u prepoznatljivo zamrljanoj slikarskoj kuti“ – kazao je direktor Aluminijevih korporativnih komunikacija Darko Juka.
Umjetnička platna Vlaha Bukovca iz riznice Umjetničke galerije Dubrovnik, neprocjenjive vrijednosti, u Mostar su došla u zajedničkoj organizaciji Matice hrvatske Mostar, Umjetničke galerije Dubrovnik i Galerije Aluminij. Neprocjenjivi postav čini trinaest remek-djela najvećega hrvatskog slikara, dva autoportreta njegovih kćerki i nekoliko obiteljskih fotografija.
„Vlaho Bukovac je u našoj nacionalnoj umjetnosti važan kao rodonačelnik modernog slikarstva kojeg je donio iz Pariza kao središnjeg urbanog i umjetničkog središta Europe na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Istovremeno je imao izuzetnu društvenu ulogu jer je bio nositelj društvenih aktivnosti u Zagrebu, utemeljivši prvi pravi izložbeni prostor - Umjetnički paviljon i Društvo hrvatskih umjetnika koje je okupljalo mlade i progresivne slikare. Možda je ono najosobnije uvijek ostavljeno u drugom planu, a to je Bukovčev osjećaj odbačenosti nakon sukoba s Kršnjavim i njegovo žaljenje što u domovini ne može naći svoju sreću. U mnogome je ta paradigma aktualna i danas u primjerima ljudi koji su iz egzistencijalnih i drugih razloga iselili iz Lijepe naše.“- istekao je Marin Ivanović, v. d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik
Vlaho Bukovac je najznačajniji hrvatski slikar s prijelaza iz XIX. u XX. stoljeće, predstavnik akademskoga realizma koji usvaja stečevine plenerizma i simbolizma. Uz portret, koji je njegovo glavno područje, majstorskom virtuoznošću slika aktove, velike figuralne kompozicije i pejzažne studije. Vlaho Bukovac je priznat u teoriji likovne umjetnosti kao utemeljiteljem hrvatskoga modernog slikarstva u koje je uveo impresionistička načela i ideje plenerizma – izlaskom iz ateljea i slikanjem u prirodi koje se odlikuje svjetlošću i svježinom boja. Rođen je u Cavtatu, 1855., studirao je u Parizu, a već 1878. uspješno izlagao na pariškomu Salonu kao prvi hrvatski slikar uopće. Izniman uspjeh doživio je 1882. slikom La Grande Iza i postao poznat u tadašnjim europskim umjetničkim krugovima. U Parizu je boravio do 1893. (u kojemu razdoblju je često putovao u Englesku i slikao)), da bi od 1902. do kraja života bio predavačem pri praškoj Akademiji likovnih umjetnosti. Njegovim kratkim boravkom u Zagrebu između 1893. do 1898. počeo je uzlet hrvatskoga modernog slikarstva. Bio je jednim od najvećih portretista svojega doba i tvorcem nekih od antologijskih povijesnih kompozicija poput zastora zagrebačkoga HNK. Preminuo je u Pragu, 1922. ostavivši iza sebe opus od oko 1200 ulja na platnu, te stotinjak akvarela, tempera i crteža. Nastupio je ukupno 72 puta na skupnim i samostalnim izložbama u više zemalja svijeta.
Tko se rodio kao plemić, mogao je očekivat kako-tako normalan život, dok je prosječnog pučanina čekalo mukotrpno grbačenje. Ipak, pojedinci su uspješno pobjegli od svoje sudbine te uspjeli postati netko i nešto u velikom svijetu.
Najbolji primjer za to je Vlaho Bukovac, siromašni dječak iz Cavtata koji je zahvaljujući svom prirodnom daru ali i sreći, okretnosti i radišnosti postao svjetski čovjek čije ime i danas izaziva novinsku senzaciju. (Dora Bilan)
