Da se u našem društvu ne cijene znanje i rad, govori priča iz općine Ribnik. Mladi inženjer šumarstva Sergej Milanović po završetku svog školovanja na Šumarskom fakultetu u Banja Luci nije mogao dobiti posao u struci pa je, da bi prehranio obitelj počeo raditi nekvalificirane poslove sječe i izvoza šume u privatnoj tvrtki.
Svojim vršnjacima poručuje da se prihvate rada, jer se jedino na taj način može boriti za bolje sutra. Svakoga jutra od sedam sati Sergej Milanović, umjesto u ured šumskog gazdinstva, sjeda pod sirovu jeliku, pazeći dobro da ona nakon sječe ciljano padne, donosi BNTV.Po završetku Šumarskog fakulteta u Banja Luci posao je zatražio u Šumariji općine Mrkonjić Grad, koja za njegov status nije imala dovoljno sluha. To ga nije pokolebalo da posao s eksploatacijom šume potraži u privatnoj tvrtki susjedne općine Ribnik, koja mu je ponudila - posao sjekača.
- Mladi ljudi koji čekaju poslove u struci na ureda za zapošljavanje pred sobom imaju dvije mogućnosti. Jedna od tih mogućnosti je da napuste zemlju i sreću potraže daleko od rodne grude ili da čvrsto odluče ostati i da se bore se za bolje sutra - kaže Sergej Milanović za BN TV.
On navodi kako ga jako pogađa loš status šumskih radnika, kojima je, prema njegovim riječima, svakoga dana „glava u torbi“.
Krivce za stanje u JP „Šume Republike Srpske“ Milanović vidi u neodgovornom poslovanju rukovoditelja radnih jedinica, te u velikom postotku neproduktivne radne snage koja na teret poduzeća solidno živi, a u biti - ne radi ništa. Milanović kaže kako je u upravi poduzeća neophodan rez, jer su članovi uprave, u stvari, i glavni krivci za negativno poslovanje.
Milanović kaže da sa kolegama iz Šumskog gazdinstva „Ribnik“ ima korektnu suradnju i na njihov rad nema zamjerki. Dodaje kako je šuma nacionalno blago koje su nam ostavili naši preci i da se svi trebamo uključitiu njenu zaštitu.
