Miloša Boškovića iz Ilijaša i Vasu Vasića iz majevičkog sela Tobut sudbina je, kao mlade ljude, odvela u daleki svijet, a sada u loparskom selu Lipovice grade suvremenu farmu. Također, planiraju i tvornicu za proizvodnju kozjeg sira.
Njih dvojica su se upoznala u Johannesburgu u Južnoj Africi, a prijateljstvo nastavili u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje su godinama gradili naftovode.
Obojica, iako inženjeri po struci, opredijelili su se za stočarstvo. U farmu, a i u budućnosti planiranu tvornicu uložit će više od 500.000 maraka.
Na pašnjacima površine 25 hektara Boškovići uzgajaju stado od 50-ak alpskih koza. Opredijelili su se za ovu rasu zbog mliječnosti, produktivnosti i sposobnosti da se prilagodi domaćim uvjetima.
- Namjeravamo povećati broj muznih grla na 250. Imat ćemo i određen broj mladih koza za zamjenu, jer one imaju radni, životni vijek i jarčeva za rasplod. Nabavili smo matično stado na planini Čauš, s farme koja je direktni uvoznik ove rase. Važno nam je da sačuvamo genetiku, pa smo uspostavili kontakt s naučnicima koji će nam pomoći u tome, piše Akta.ba.
Započeli su izgradnju štale, na oko 630 kvadratnih metara, u okviru koje će biti i suvremeno izmuzište.
U neposrednoj blizini ovog objekta gradiće i tvornicu za proizvodnju sira.
- U svoje planove uključit ćemo i domaće farmere. Analize i studija izvodljivosti koju smo uradili potvrdili su da kozji sir možemo plasirati, i to 30 posto na domaćem i 70 posto na inozemnom tržištu. Planiramo da naša proizvodnja bude oko 20 tona sira, a isto toliko da otkupljujemo od naših kooperanata. Proizvodit ćemo više vrsta sira i prilagođavati se tržištu, a osnova je kozje mlijeko.
Iskustva koja su Miloš i Vaso stekli radeći širom planete olakšat će im, kažu, bavljenje ovim poslom.
- Desetljećima sam bio u kemijskoj i industriji hrane. Radio sam na farmama nojeva, u proizvodnji nojevog mesa i kože, koje smo plasirali u Europu, Ameriku i Aziju. Mnogo sam naučio od Južnoafrikanaca. Buri su izuzetni farmeri, koji na malim prostorima i u teškim uvjetima proizvode veliko bogatstvo. A mi ovdje imamo upravo to bogatstvo i to nas motivira da radimo više i bolje.
Milošu je dragocjena i podrška najbližih, posebno supruge Tatjane.
Profesorici klavira, rođenoj Ruskinji, ovi prostori se mnogo više dopadaju od Južne Afrike, u kojoj su se upoznali i zavoljeli.
Podršku stranim ulagačima pružaju i u lokalnoj upravi.
Načelnik općine Lopare Rado Savić ističe da je poljoprivreda, a prije svega voćarstvo i stočarstvo, jedan od strateških pravaca razvoja ovog kraja.
- Imamo desetak ozbiljnih investitora s ovih prostora koji su stekli kapital u inozemstvu. Ponosni smo na ovaj projekt, na voćnjak “Jelena” i namjeru njegovog vlasnika da gradi hladnjaču za voće.
U općini smatraju da bi prelijepi predjeli, klimatski i prirodni resursi i potencijali mogli privući domaće, ali i investitore iz dijaspore što bi doprinijelo poboljšanju ukupnog privrednog ambijenta, otvaranju novih radnih mjesta i sprečavanju migracija mladih ljudi s ovih prostora.