Inflacija i male mirovine uništavaju zdravlje, pa čak i skraćuju život umirovljenicima. Više od 150 tisuća njih živi sa 440 KM. To je daleko od dovoljnog za svakodnevni život. Da bi izdržali mjesec dana s takvom mirovinom i trenutnim cijenama, kažu, moraju biti stručnjaci za preživljavanje. Najavljuju prosvjede, ali nema datuma. Čekaju Vladu, javlja N1.

Kada za struju dadne 50 KM, za grijanje nešto malo više, kao i za lijekove, a tu su i računi za vodu i TV, Melihi Dedić ostane novca za hranu jedva za deset dana. Ima minimalnu mirovinu. Porast cijena učinio je njezin život nemogućim.

"Danas 1,50 KM sutra 2 KM", žali se...

Tako je za mlijeko, skuplje je i brašno, ulje i sve ostale namirnice. Tri dana su do mirovine, za svaki dan joj je ostala samo po jedna marka. Dakle, Dedić nema dovoljno ni za jedan kruh dnevno.

”Ja dok platim ovo, moram i na kemoterapiju, ništa… imam tri-četiri marke… ne mogu kupiti osnovno”, kaže Meliha Dedić.

Humanitarne organizacije njezin su spas jer nadležni ne pokazuju interes da kontroliraju enorman rast cijena.

Ono što se također može vidjeti jesu nova lica u Narodnim kuhinjama i Restoranu Dobre volje. Došli su po svoj jedini dnevni obrok jer novca za njega nemaju. Dobar dio njih radio je 40 godina – sada su zbog iznosa mirovina i inflacije socijalni slučajevi.

“Ima li puno i umirovljenika? Da… nažalost s minimalnom mirovinom, koji su i oboljeli i daju svoju mirovinu za lijekove. Za ostalo im ništa ne ostaje. Još moraš i režije platiti”, kaže Aida Koso.

Sve više umirovljenika zbog toga moli Udruženje Pomozi.ba da im plati račune, da im nabave drva. U hladnim prostorijama, praznih hladnjaci čekaju 5. prosinca da dobiju svoju nedovoljnu mirovinu.

”S našim minimalnim mirovinama ljudi koji nam se javljaju kažu da ne mogu platiti ni režije, posebno oni koji moraju platiti i kiriju. Ne ostane im ništa za hranu, za lijekove koje moraju kupiti, a tek onda dolazi i ogrjev. Mnogi ne mogu sebi priuštiti kupovinu drva”, kaže Maja Arslanagić iz udruženja Pomozi.ba.

Da bi to mogli umirovljenici traže povećanje mirovina. Ako Federalna Vlada ne pokaže senzibilitet – najavljuju prosvjede.

”Ako nema pomoći sa strane umirovljenik ne živi, on preživljava… Produkt tog stanja je da je nama najveća smrtnost od postojanja saveza 7 posto. Od loše ishrane, odnosno nedovoljne ishrane i nemogućnosti kupovine lijekova”, ističe Redžo Mehić, Udruženje umirovljenika FBiH.

Umjesto da svoje umirovljeničke dane provode u miru, dobar dio umirovljenika a s minimalnom mirovinom brine se što će sutra jesti. Jedan dio njih po svoj obrok ide u Narodnu kuhinju ili u Restoran Dobre volje.