Amerikanac James Wahlberg prvi je put došao u Međugorje posjetiti sina koji je tada živio u zajednici Cenacolo.
Njegovo prvo iskustvo penjanja na Brdo ukazanja bilo je posebno jer je pomogao mladićima iz Cenacola nositi osobu s invaliditetom. James je tijekom boravka u Međugorju susreo nekoliko hodočasnika koji su tu već doživjeli čudesna ozdravljenja. Za serijal Fruits of Medjugorje govorio je o tome kako Međugorje utječe na njegovu vjeru.
Bio sam skeptičan
- Prvi sam put čuo za Međugorje nedugo prije dolaska ovamo. Moj sin je živio tu, u zajednici Cenacolo. Bio je baš ovdje i čuo sam za ovo mjesto prvi put preko te zajednice. Rekao bih da sam, čuvši za ukazanja i vidioce, bio pomalo skeptičan, a mislim da sam bio skeptičan i kada sam došao ovdje. A došao sam jer sam htio isprobati iskustvo zajednice sa svojim sinom. Nisam siguran jesam li bio nevjernik, ali definitivno sam povjerovao da se ovdje događa nešto jedinstveno. Vidiš redove ljudi niz ulicu koji čekaju ispovijed. Onda znaš da si na posebnom mjestu. Kao i moje prvo iskustvo uspona na Brdo ukazanja kada sam s momcima iz zajednice nosio nekoga na brdo. Bio sam nervozan, zabrinut, a kao pravi Amerikanac pomislio sam: "Što se to ovdje događa? Kako to da nitko nije poravnao teren da se lakše po njemu hoda?!" Jer netko je već trebao postaviti rukohvate i osvjetljenje. Znate, to je američki način, mi želimo sve promijeniti. I tako sam se prestrašen penjao na brdo noseći osobu koja nije mogla hodati i bila je privezana uz stolicu s 3-metarskim ručkama. Bojao sam se za vlastiti život i pokušavao naći čvrsto uporište sa svojim sinom i tim jakim momcima. I bilo je to jedno posebno iskustvo. Počeo sam ublažavati svoje mišljenje o ovom mjestu. Mislim da sam ovdje proveo dva tjedna, desetak dana, i vidio sam i sreo puno ljudi. Ljude čiji su životi bili potpuno preobraženi, koji su sve napustili da bi bili ovdje, koji su sve prodali i došli ovamo živjeti. A mislio sam: "Ovo su pametni ljudi, nisu neki neznalice". Radost u njihovim srcima, sjaj u njihovu oku, taj pogled koji imaju vjernici - drukčiji je. I tako, otišao sam nakon dva tjedna. Poslije svega bio sam malo drukčiji. Znate, upravo sam bio proveo neko vrijeme sa sinom s kojim se godinama nisam dovoljno družio i doživjeli smo mnoga ozdravljenja među nama. Zato mi je to bilo nešto posebno. Vratio sam se opet, i to sa suprugom, sinom, kćeri i njezinim dečkom. Došli smo na Mladifest. Zamolili su sina i mene da dođemo i damo svoje svjedočanstvo. Bilo je prekrasno! I za mene je to bila još jedna stuba na putu vjere. Po povratku je veliki dio mene povjerovao. Sve ovo je izvan ljudskog dosega, neshvatljivo. Kada sam se vratio u Ameriku, u meni je to raslo, daleko od izvora, razmišljao sam o tome i pričao, a potom i sreo ljude koji su doživjeli najveća moguća čuda.
I za liječnike - čudo
Čudesa poput onih mojih prijatelja koji su već trebali umrijeti, nestati prije 20 godina. A oni su još tu. I nakon povratka ni najpametniji doktori na svijetu ne mogu to objasniti pa kažu: "Ovo je čudo i nema drugog objašnjenja, to je čudo jer si po svemu trebao umrijeti" - stoji, među ostalim, u Jamesovu svjedočanstvu koje je prenio Radio Mir Međugorje.
