Iz prava na dodatak izbačeno vrijeme organiziranja otpora zanemarujući razdoblje od 18. rujna 1991. godine do 9. travnja 1992. Raniji Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji jasno navodi da je agresija počela napadom na Ravno.
Pripremne aktivnosti za početak primjene izmjene Zakona o pravima razvojačenih branitelja i članova njihovih obitelji, na temelju čega bi od siječnja iduće godine počela isplata braniteljskog dodatka, razlog su za analizu postojeće zakonske materije u ovom području, a poglavito datuma početka agresije, odnosno organiziranog otpora istoj, uzimajući u obzir definicije branitelja, dobrovoljca i veterana. Nove izmjene kao preduvjet ostvarivanja prava na braniteljski dodatak, uz ostalo, navode da pravo može ostvariti razvojačeni branitelj pripadnik Oružanih snaga koji je sudjelovao u obrani Bosne i Hercegovine od 8. 4. 1992. godine do 23. 12. 1995. godine najmanje jednu godinu i članovi obitelji poginulog ili umrlog branitelja bez obzira na razdoblje sudjelovanja u Oružanim snagama, koji su korisnici prava u skladu s odredbama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji.
Na prvi pogled ovdje nema ništa sporno, no usporedbom s drugim zakonskim rješenjem vidljivo je da je iz preduvjeta za pravo na dodatak “izbačeno” vrijeme organiziranja otpora, odnosno razdoblje u kojemu su ljudi od 18. rujna 1991. godine, u vremenu kolapsa središnjih institucija tadašnje SR BiH, odlučili pružiti zaštitu svojim obiteljima, susjedima, mještanima, organizirajući se nasuprot agresivnim namjerama tadašnje JNA, a u praksi vojske u potpunosti usmjerene ostvarivanju velikosrpskih ciljeva, piše Večernji list BiH.
Nadalje, iz izmjena Zakona o pravima razvojačenih branitelja i članova njihovih obitelji proistječe da je agresija počela u travnju 1992. godine, potpuno zanemarujući činjenicu da je otvorena oružana agresija počela već početkom listopada 1991. godine, a u svojoj prvoj fazi početkom studenog kulminirala prvim ratnim zločinom u BiH, nad hrvatskim civilima starije životne dobi iz zaseoka Kijev Dol.
Postrojbe JNA sa srbo-crnogorskim rezervistima upravo su u tom mjestu ubile osam starijih osoba u dobi od 60 do 85 godina. Od njih osam, sedam je bilo žena. I dok je u Ravnom počinjen prvi masovni zločin, nije nevažno naglasiti da su i diljem BiH od rujna pa do početka travnja zabilježeni brojni slučajevi u kojima su rezervisti, odnosno JNA, djelovali protiv života i zdravlja stanovnika BiH, kao i njihove imovine. Za to vrijeme u najvećem broju slučajeva Hrvati, ali i dijelom Bošnjaci, odlučili su pokrenuti aktivnosti usmjerene na obranu svojih domova, a posredno i domovine BiH. To im je i priznato u starijem Zakonu o pravim branitelja i članova njihovih obitelji, gdje je eksplicitno navedeno da se braniteljima smatraju pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, Armije Republike BiH i policije nadležnog tijela unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Oružane snage), a koji su sudjelovali u obrani suvereniteta i cjelovitosti BiH (početak agresije na općinu Ravno), od 18. 9. 1991. do 23. 12. 1996. godine.
Nadalje, zakon posebno definira pojam organizatora otpora, što je osoba koja je organizirala i rukovodila pripremu za obranu i obranu Bosne i Hercegovine najmanje 100 dana, od 18. 9. 1991. do 9. 4. 1992. godine, i uz to bila pripadnik Oružanih snaga ili državnih tijela ili institucija vezanih uz obranu BiH najmanje dvije godine, a čiji je status potvrdilo Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata. U konačnici Zakon definira i pojam veterana, odnosno osobe koje su stupile u postrojbe od 18. 9. 1991. do 31. 12. 1992. godine, i ostale neprekidno do 23. 12. 1995. godine, ili su ranije razvojačene.
