Igre na sreću često donose nesreću, posebice kad govorimo o onima koji su zagazili u taj mračni začarani krug iz kojega se, bez stručne pomoći, vrlo teško izlazi.
Kako je kockanje u Bosni i Hercegovini postalo način života i "normalnog" funkcioniranja, pokazuje podatak da su građani Federacije BiH na klađenje uplatili gotovo dvije milijarde KM, točnije 1.712,384.153 KM. Prema procjenama, u Bosni i Hercegovini je oko 50.000 patoloških kockara, a raste broj i žena i djece koji okušavaju sreću u tim igrama. Patološko kockanje i kockanje općenito iznenađuju svojim intenzitetom u posljednje vrijeme i posljedicama koje ostavljaju na pojedinca i njegovu obitelj. Nažalost, sve je veći broj djece koja svoje prve "kockarske korake" prave još u osnovnoj školi, piše portal Večernjeg lista BiH.
Zabrinjavajuće
Ovisnost se primijeti kod starijih ljudi i onih koji kockaju već neko vrijeme na osnovi financijskih primanja, odnosno nedostatka novca. Kod mladih ljudi teže je primijetiti tu sklonost jer nemaju plaću, nego kockaju novcem koji dobiju od roditelja ili rođaka. Jedni za rast slučajeva kockanja okrivljavaju katastrofalno ekonomsko stanje u zemlji, drugi ogromnu nezaposlenost, treći zabavu i brzu zaradu..., dok stručnjaci upozoravaju kako većina ljudi u BiH zapravo nije ni svjesna tog problema. U Republici Srpskoj se 16 posto srednjoškolaca izjasnilo da igra igre na sreću, a 36 posto njih da posjećuju objekte u kojima se priređuju igre na sreću. Te alarmantne podatke priopćio je ombudsman za djecu koji je još prije dvije godine objavio posebno izvješće "Udio djece i mladih u igrama na sreću". U sklopu izvješća objavili su i rezultate ankete među srednjoškolcima, a sudjelovalo ih je 418. Njih 55 s prijateljima, i to prilikom druženja, igra igre na sreću, a 12 ih se izjasnilo da to radi online preko raznih internetskih platformi, a posebno je zabrinjavajuće to što četvero učenika kaže kako igre na sreću igra s roditeljima. Ombudsman u izvješću podsjeća da je Zakonom o igrama na sreću maloljetnicima zabranjen ulazak u objekte u kojima se priređuju igre na sreću te, naravno, sudjelovanje. Ipak, u praksi ne postoji sustavni nadzor, a dodatni problem je to što je zakonom iz 2019. godine dopušteno postavljanje terminala/automata u kafiće, a u kafiće može ući i maloljetna osoba. Također, ombudsman upozorava i na opasnost igara na sreću posredstvom raznih internetskih platformi. Smatra da je internetsko klađenje možda i najopasnije kada su u pitanju djeca jer nema izravnog susreta s priređivačem, pa se ne mogu kontrolirati uneseni podaci. Kod djece i mladih osobito je prisutan mit da se kockanjem dolazi do lake i brze zarade. Takav stav kod djece i mladih, upozorava se u izvješću, izravno stvara poremećaj osjećaja vrijednosti za novac i sam način razmišljanja o društveno prihvatljivom načinu zarade isključivo svojim znanjem, radom, trudom i zalaganjem.
Djeca na odvikavanju
Sve je niža granica u kojoj mladi, bolje reći, djeca počinju kockati. Nekada su to bili srednjoškolci, a danas djeca u sedmom razredu. Oni već tada, u sedmom razredu, naprave prve korake, a u srednjoj školi postaju patološki kockari.
- Odavno dječaci već u šestom razredu idu u kladionice, oni iz šestog i sedmog razreda već imaju značajna iskustva, dok u srednjoj školi postaju patološki kockari. Imao sam i prije, a imam i danas maloljetnike na liječenju. Imao sam priliku vidjeti kako dječak i policajac jedan iza drugoga stoje u redu u kladionici da uplate listić - kazao je ranije za Večernji list dr. Marko Romić, psiholog, specijalist traumatske psihologije u Domu zdravlja Mostar i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru, navodeći koliko je najmlađi ovisnik imao godina kada je bio na liječenju. - Najmlađi mladić koji je dolazio kod mene na liječenje imao je 16 godina, a sada imam trojicu ili četvoricu 17-godišnjaka koji dolaze. Istaknuo bih da vlasti 30 godina kreiraju situaciju u kojoj ljudi ne mogu poštenim radom živjeti ni 15 dana. Istodobno dopuštaju da imamo kladionice na svakih 50 do 100 m i tako narodu nude "spas" od bijede. Time izravno uništavaju ljude, što je odraz neprijateljstva vlasti prema narodu - zaključio je Romić. Problem je mnogo ozbiljniji nego što se na prvu vidi. Svi trebaju raditi na prevenciji, od pojedinca do institucija.
