Profesionalni vozači iz BiH u punom gasu i nezaustavljivo jure ka zemljama Zapada, gdje je zarada i do četiri puta veća u odnosu na plaće u domaćim kompanijama čiji su kamioni zbog nedostatka kadra parkirani dok posao čeka.
Iako se BiH već duže vrijeme suočava s manjkom profesionalnih vozača prijevoznici ističu da je problem sve dublji, a posljedice složenije.
Sugovornici “Glasa Srpske” ističu da u Njemačkoj, Velikoj Britaniji pa čak i dalekoj Americi vlada prava pomama za ovim kadrom, što svakodnevno povećava egzodus radnika.
Predsjednik Udruge za unutarnji i međunarodni transport RS Nikola Grbić kaže da je u protekle četiri godine BiH napustilo više od 5500 profesionalnih vozača, a uvođenje jedinstvenih digitalnih vozačkih dozvola u idućih mjesecima ubrzat će rast tih brojki.
“Nove vozačke dozvole Srbije dio su jedinstvenog digitalnog sustava i svi vozači koji imaju dvojno državljanstvo masovno odlaze u susjednu zemlju i uzimaju te dozvole s kojima u Europskoj uniji više ne moraju polagati za takozvani kod 95. Ta mogućnost dodatno je povećala odliv vozača jer radnici s vozačkom dozvolom Srbije doslovno počinju raditi dan nakon što odu na zapad“, objašnjava Grbić i dodaje da je i sam prošli mjesec izvadio dozvolu u Srbiji te da je procedura jednostavna.
Grbić kaže da prijevoznici u Srpskoj i FBiH nemaju način, ni čarobni štapić uz pomoć kojeg bi zaustavili odlazak vozača.
“Plaća je glavni razlog zbog kojeg ljudi odlaze. Vozač u BiH ne može zaraditi više od 2000 maraka mjesečno, dok je zarada u Njemačkoj, koja je u ožujku objavila da joj treba 30.000 vozača, minimalno oko 5000 evra. U Engleskoj, gdje također vozači iz BiH masovno odlaze, plaće su 5.000 funti, što je četiri puta više nego kod nas. Naše kompanije nemaju mogućnost da isplaćuju toliku zaradu“, priča Grbić. On tvrdi da iz BiH odlazi i visokoobrazovani kadar kako bi vozio kamione po zapadnim zemljama.
“Takvih slučajeva je mnogo. Vozači na zapadu po 20 dana ne izlaze iz kamiona, a onda dođu ovdje i odmaraju deset dana. Ne plaćaju tamo stan, što je za mlađe generacije jako izazovno. Tako da nama škole za prekvalifikaciju i obuku vozača ništa specijalno ne znače jer svaki mladi vozač kojeg primimo radi dva-tri mjeseca i čim se obuči ode“, kategoričan je Grbić.
Zbog takve situacije, Grbić kaže da trenutno nema prijevozničke firme u BiH kojoj ne nedostaje od pet do 50 vozača, u zavisnosti od njene veličine.
“Snalazimo se tako što dio potreba popunjavamo umirovljenicima, ali to nije rješenje jer oni ne mogu i ne žele ići izvan granica BiH, a ne žele ni da ih prijavimo. Posla i te kako ima, a kamioni leže jer kompanije nemaju koga angažirati da voze te kamione“, rekao je Grbić.
Dodao je da će se BiH, ako se ovako nastavi, u skorije vrijeme suočiti sa situacijom da neće imati tko da prevozi robu i putnike.
Nikola Grbić kaže da institucije BiH nemaju razumijevanja za rješavanje problema prijevoznika, iako ima mnogo načina da im se pomogne.
“Izostaje svaki vid pomoći, nema ukidanja PDV-a, najskuplji smo u regiji kada je riječ o registraciji teretnih motornih vozila. U Sloveniji i Njemačkoj registracija kamiona s prikolicom stoji oko 150 eura, a kod nas 3000 maraka. U Sloveniji na svakih 1000 litara potrošenog goriva prijevoznicima se vraća 70 eura zbog akciza, kod nas ni to. Kada bi imali te olakšice mogli bismo povećati plaće i biti konkurenti“, priča Grbić za Glas Srpske.
