Bosna i Hercegovina te davne 1995., tog 14. prosinca, bila je glavna vijest na svim svjetskim medijima. Ovaj put nisu bile u pitanju žrtve, granatiranja, ratne slike već potpisivanje mirovnog sporazuma.
Zaustavljen je krvavi rat u BiH. Slika koja je obišla svijet. Daytonski sporazum, parafiran u vojnoj bazi kod Daytona, službeno potpisan u Parizu bio je dokument koji je označio kraj četverogodišnjeg rata u BiH. Potpisnici su bili tadašnji predsjednici BiH Alija Izetbegović, Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman, uz posredovanje Amerike i njenih najviših dužnosnika koji su mjesecima prije lobirali kod svih zaraćenih strana, tražili kompromis. Bilo je, kažu, teško. Mnoštvo problema, odbijanje potpisivanja od bh. strane, ali je na kraju sporazum ipak zaključen. U to vrijeme se nitko nije pitao što će biti nakon 20 godina. Važno je bilo da ovaj sporazum zaustavi rat, ali i kroz ovih 20 godina koje će se obilježiti u 2015.pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana, tri naroda čiji su predstavnici tada ovaj, jedan od najvažnijih dokumenta u povijesti i potpisali. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas.
Međutim, Dayton se i mijenjao svih ovih godina. Tiho i prešutno. Često na štetu Hrvata. Tumačio se na razne načine. BiH ne posjeduje original tog dokumenta. Postoji u Zagrebu. Nije preveden. Dva entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH, deset županija, Brčko Distrikt... i sve što je dogovoreno u Daytonu danas su teme mnogih analiza. Priziva se Dayton II. Međunarodna konferencija koja će pomoći da se u BiH dogode neminovne promjene Ustava i zakona koji su kočnica napretku prema Europskoj uniji. Kao nekada kočnica rata, sada u mnogim njegovim odredbama Daytonski sporazum kočnica je suživota. Najmanji narod, Hrvati traže jednakopravnost, traže izmjene Ustava. Možda neki novi, Bruxelleski sporazum bude put za ispunjavanje tih težnji i ujedno karta BiH za ulazak u Europsku uniju. Nadamo se da nećemo čekati još 20 godina.
Večernji
