Mirovinski sustavi u oba entiteta u BiH suočavaju se s ozbiljnim rizikom dugoročne neodrživosti zbog sve nepovoljnijeg odnosa broja zaposlenih i umirovljenika.
Nadležno federalno ministarstvo radi na mjerama za stabilizaciju sustava, dok ekonomski analitičar Zoran Pavlović upozorava da visoki doprinosi, dominacija neizravnih poreza i slaba povezanost javnog sektora s realnom ekonomijom dodatno ugrožavaju održivost mirovinskih fondova.
Prema podacima nadležnih institucija iz kolovoza ove godine, u Federaciji BiH bilo je 460.260 umirovljenika i 541.921 zaposlena osoba. To znači da na 100 umirovljenika dolazi oko 118 zaposlenih - omjer je 1:1,18. Godinu prije omjer je bio povoljniji - 1:1,21, odnosno 121 zaposlena osoba na 100 umirovljenika.
Ovaj negativni trend rasta broja umirovljenika i smanjenja broja zaposlenih komentirali su i iz Ministarstva rada i socijalne politike FBiH.
- Trenutačni omjer jasno pokazuje da je mirovinski sustav pod ozbiljnim pritiskom jer počiva na načelu međugeneracijske solidarnosti. U praksi to znači da sadašnje generacije radnika uplaćuju doprinose iz kojih se financiraju sadašnje mirovine. Ako se ovaj omjer nastavi smanjivati, sustav postaje sve teže održiv - upozoravaju.
Navode kako bi optimalan omjer za dugoročnu stabilnost sustava bio tri zaposlena na jednog umirovljenika, što je i standard prema kojem su usmjereni brojni europski mirovinski modeli.
- Dosegnuti taj omjer nije jednostavno, ali to je cilj kojem dugoročno trebamo težiti jer samo tako možemo osigurati stabilnost i sigurnu isplatu mirovina i u idućim desetljećima - naglašavaju. Ministarstvo rada i socijalne politike priprema mjere u cilju osiguranja dugoročne održivosti mirovinskog fonda te, kako kažu, na tom pitanju rade oprezno i u fazama sa Zavodom za mirovinsko i invalidsko osiguranje. U tom kontekstu resorno ministarstvo već je pripremilo izmjene i dopune Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju koje su upućene u daljnju proceduru Vladi i Parlamentu FBiH. Ako taj zakon bude usvojen od 2026., usklađivanje mirovina će se, umjesto jednom, vršiti dva puta godišnje, 1. siječnja i 1. srpnja. Do kraja ove godine mirovine će se usklađivati po starom modelu kombinacije rasta indeksa potrošačkih cijena (inflacije) i stope rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP). Ta kombinacija primjenjuje se u omjeru 50:50, što znači da se mirovine ne usklađuju u potpunosti s realnim troškovima života i rastom plaća, već su ograničene ekonomskim pokazateljima koji su često umanjivali stvarni rast mirovina. Međutim, prihvaćanjem izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, novi model koristit će omjer 60:40 u korist povoljnijeg čimbenika između prosječne plaće i inflacije. Ova promjena ima za cilj da mirovine brže i pravednije prate ekonomske promjene, posebno u kontekstu inflacije i rasta troškova života. Iz Ministarstva rada i socijalne politike napominju kako rade na inicijativama za poboljšanje održivosti mirovinskog sustava u nekoliko pravaca. - Prvi je jačanje postojećih stimulacija za kasniji odlazak u mirovinu jer je zakonom već predviđeno da se mirovina povećava za svaki mjesec rada nakon 65. godine. Drugi pravac je povećanje zaposlenosti kroz aktivne mjere na tržištu rada, podršku prekvalifikacijama i zapošljavanju ranjivih skupina jer veći broj zaposlenih znači i više uplaćenih doprinosa - objašnjavaju. Treći pravac na kojem rade je učinkovitija naplata doprinosa i borba protiv “sive ekonomije”, što je izravan izvor stabilizacije Zavoda, a to bi se trebalo početi rješavati kroz najavljene fiskalne reforme. - Da bismo govorili o ozbiljnim zahvatima koji će donijeti rezultate, moramo se voditi sveobuhvatnom slikom socioekonomskog ambijenta, a svakako velika očekivanja imamo u predstojećim fiskalnim reformama jer će njihov ishod značajno odrediti budućnost i u mirovinskom sustavu - naglašavaju. Ističu kako je povećanje zaposlenosti važan čimbenik za jačanje mirovinskog sustava, ali da nije jedina mjera koja može doprinijeti njegovoj održivosti. Kao jednu od mogućih mjera navode i izmjene u sustavu doprinosa i poreza. - Većina europskih zemalja primjenjuje progresivan model oporezivanja, gdje oni s višim prihodima uplaćuju veći postotak, dok kod nas gotovo svi plaćaju isto. To je prostor o kojem treba ozbiljno razgovarati, naravno, u okviru šire fiskalne reforme - poručuju iz Ministarstva. Dodaju da se u javnom diskursu često spominju i kombinirani modeli, odnosno javni i privatni stupovi mirovinskog osiguranja. Napominju da su ti kombinirani modeli već prepoznati aktualnim zakonom, ali da praksa nije pokazala veće zanimanje radnika za ovaj oblik osiguranja. - Oni su primjenjivi, ali treba biti svjestan da prelazak na takav sustav ovisi o volji i odluci osiguranika, kao i da obvezivanje osiguranika na njih podrazumijeva visoke tranzicijske troškove koje bi proračun teško mogao podnijeti bez detaljne pripreme - ističu iz ove institucije. Kada su u pitanju prakse iz regije ili drugih europskih zemalja, kažu kako univerzalnog rješenja nema, ali postoje određene prakse koje bi se mogle prilagoditi prilikama u BiH. - Većina europskih zemalja radi na aktivaciji starijih radnika i omogućava fleksibilnije modele rada gdje se nakon stjecanja prava na mirovinu može nastaviti raditi u manjem obujmu, pa čak kombinirati plaća i mirovina. To je praksa koju mi već imamo u određenoj mjeri, ali je možemo dodatno ojačati i možda popularizirati među osiguranicima - objašnjavaju. Navode kako su Hrvatska i još neke zemlje uvele višepilarne sustave s javnim i privatnim stupom, ali napominju da tranzicija zahtijeva snažnu fiskalnu podršku i dugoročno planiranje. - U nekim europskim državama uvedena je i praksa vezivanja starosne granice za umirovljenje uz očekivani životni vijek, što je jedan od načina da se automatski balansira sustav. Sve su te mjere zanimljive i potencijalno primjenjive, ali uvijek uz prilagodbu našem demografskom, fiskalnom i socijalnom okruženju - naglašavaju iz Ministarstva rada i socijalne politike. Slični izazovi i trendovi prisutni su i u Republici Srpskoj, gdje se broj umirovljenika također povećava iz godine u godinu. Prema podacima Zavoda za MIO RS-a, u kolovozu ove godine bilo je 292.114 umirovljenika, što je porast u odnosu na 286.565 iz kolovoza 2024. Službeni podaci o broju zaposlenih za kolovoz još nisu dostupni, ali prema statistici iz ožujka, broj zaposlenih iznosio je 289.328, dok je broj umirovljenika bio 283.280. Ti podaci pokazuju da se i u RS-u, kao i u FBiH, mirovinski sustav suočava s izazovima demografskih i ekonomskih kretanja. Kada je riječ o usklađivanju mirovina u ovom entitetu, one se redovito usklađuju jednom godišnje, 1. siječnja, u skladu s postotkom rasta prosječne plaće i cijena na malo. Kada se tijekom godine steknu uvjeti, Vlada RS-a može donijeti odluku o izvanrednom povećanju mirovina. Tako su, odlukom ove Vlade o dodatnom usklađivanju, zajamčene mirovine od 1. kolovoza izvanredno povećane za 3 posto. Ovo je 14. izvanredno usklađivanje mirovina od 2013., odnosno ukupno 23., uključujući 9 redovitih.
Zaposleni na minimalnoj plaći
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović komentirao je izazove s kojima se suočavaju mirovinski fondovi u oba bh. entiteta, a oni, po njegovu mišljenju, jednim dijelom proizlaze iz činjenice da prihodi ostvareni kroz uplate neizravnih poreza, poput PDV-a, ne doprinose izravno razvoju ekonomije, gospodarstva i otvaranju novih radnih mjesta. - To u konačnici dovodi do odnosa jedan zaposlenik i jedan umirovljenik - upozorava. Situacija je, kaže, još nepovoljnija jer veliki broj zaposlenih prima minimalnu plaću, što znači da se uplaćuju i minimalni doprinosi. Poslodavci se na to odlučuju prvenstveno zbog visokih stopa doprinosa, koje predstavljaju značajan teret za poslovanje. Navodi primjer visokog fiskalnog opterećenja na plaće u RS-u koje iznosi oko 74 posto, što, kaže, potiče isplatu minimalnih plaća i rada “na crno”. Analitičar Pavlović još upozorava i na činjenicu da se 85 posto financiranja javne administracije u BiH, uključujući institucije na državnoj, entitetskoj i lokalnoj razini, osigurava iz neizravnih poreza, ponajprije iz prihoda od PDV-a. Preostalih 15 posto dolazi iz izravnih poreza, kao što su porezi na dohodak, dobit i doprinosi iz gospodarstva i plaća. - Ono što bi trebalo biti jest da se proračuni pune pola iz neizravnih, pola iz izravnih poreza, a to, nažalost, nije slučaj u BiH - kaže Pavlović. Podsjetio je da su se prije 2006. godine, kada je uveden PDV, proračuni punili uglavnom iz poreza na promet, koji se naplaćivao tek prilikom prodaje i naplate robe. - Međutim, nakon uvođenja PDV-a, koji se naplaćuje unaprijed, bez obzira na to je li roba prodana ili naplaćena, entitetske i državne vlade dobile su stabilan i predvidiv izvor prihoda, neovisan o stvarnom stanju u gospodarstvu ili naplati izravnih poreza - objasnio je. Upozorava da ovakav sustav omogućava javnoj administraciji funkcionirati gotovo neovisno o realnom stanju u gospodarstvu i naplati izravnih poreza, što dugoročno može biti problematično za održivost ekonomije, a samim time i mirovinskih sustava. Ekonomski stručnjak upućuje na dugoročnu neodrživost mirovinskog sustava i u kontekstu suvremenih trendova u oporezivanju i financiranju javnog sektora. Pavlović, kao i Federalno ministarstvo za rad i socijalnu politiku, podsjeća da suvremeni model demokracije i slobodnog tržišta, kakav danas postoji, omogućava najbogatijima da izbjegnu plaćanje poreza u skladu sa svojim stvarnim prihodima, dok se teret porezne naplate prebacuje na siromašnije. To je, kaže, dovelo do situacije u kojoj je upitno koliko će se dugo i kako moći isplaćivati mirovine u budućnosti. - Ne bude li bilo više radnika na jednog umirovljenika, bojim se da se mirovine onih koji danas rade neće moći isplaćivati, osim ako se entiteti ne budu zaduživali kako bi ih isplatili, a to je najgora opcija u ekonomiji koja postoji - istaknuo je Pavlović. Kao jedno od mogućih rješenja predlaže da se plaće zaposlenih u javnom sektoru vežu uz prosječnu plaću radnika u gospodarstvu, čime bi se, kako navodi, političari i javni sektor izravno povezali sa stvarnim stanjem u ekonomiji. Također, smatra da bi doprinosi na plaće trebali biti ograničeni na 50 posto jer bi to, prema ekonometrijskim analizama, motiviralo poslodavce da prijavljuju pune plaće i smanjilo “sivu ekonomiju”. - Kada biste danas bilo kojeg poslodavca anonimno pitali bi li isplaćivao punu plaću preko računa kad bi opterećenja bila 50 posto, odgovor bi bio pozitivan - smatra Pavlović. Na kraju zaključuje kako trenutačna politika visokih opterećenja na plaće i težnja vlasti da prikupe što više prihoda kroz poreze i doprinose negativno utječu na razvoj gospodarstva i poslovnog ambijenta.
