U povijesnim knjigama odavno je zapisano kako su Kinezi u 15. stoljeću vuklu 100 i više tona teška kamenja i po nekoliko desetaka kilometara. Konačan cilj je bio izgraditi Zabranjeni grad, a poznato je i da su u tu svrhu izgradili i nekoliko cesta.
No, znanstvenici s Princetona i s pekingškog Sveučilišta poželjeli su saznati nešto više o ovom neobičnom načinu transporta velikih kamenih gromada. Već od ranije su znali kako su su svakih 500-injak metara bušili rupe u potrazi za vodom, a sada, 600 godina nakon što su ove neobične ceste izgrađene, znanstvenici konačno imaju odgovor čemu su ove bušotine služile.
Znanstvenici su izračunali da su temperature u okolici Pekinga u vrijeme izgradnje cesta bile prilično niske i stari Kinezi su iskoristili ovu činjenicu kako bi tokom većeg dijela godine transportnu cestu održavali zaleđenom. Kao što je poznato, trenje na ledu gotovo da ne postoji i guranje kamenih gromada u takvim okolnostima mnogo je lakše. Znanstvenici procijenjuju da je otprilike 340 ljudi moralo upregnuti snage kako bi pomaknuli kamen težak 123 tone. A onda su se Kinezi dosjetili još boljeg rješenja. Zaleđenu cestu polijevali su vodom. Na taj način dodatno su smanjili trenje te je za pomicanje kamena bilo dovoljno ”samo” 46 ljudi.
Budući da su velika kamenja bila uistinu dragocjena, arhitekti Zabranjenog grada nisu željeli riskirati te dopustiti magarcima i mulama da ih vuku. Za posao su bili nužni ljudi. Mnoštvo onih koji su kamenja vukli i nekolicina koja je pronašla način da im znatno olakša posao.
