Bivša medicinska sestra objavila je knjigu u kojoj je izdvojila pet stvari za kojima oni na samrti najčešće žale što nisu učinili dok su to mogli.
Bronnie Ware, britanska medicinska sestra s odjela za palijativnu njegu koja se brinula za ljude u posljednjim tjednima njihova života kaže kako je iznenađujuće da se oni na samrti kaju uglavnom oko pet vrlo sličnih stvari.
Pet najčešćih razloga za kajanje:
1. Da sam barem živio kako sam to sam želio, a ne kako su to htjeli drugi ljudi
Ovo je najčešći uzrok žaljenja većine umirućih, kaže Bronnie. 'Volio bih da sam imao hrabrosti voditi život dosljedan samom sebi, umjesto što sam živio kako su drugi očekivali od mene', rekli su joj mnogi na samrtnoj postelji.
Kad shvate da im se život primiče kraju i kad ga jasno sagledaju, lako je vidjeti koliko je snova ostalo neispunjeno zbog straha ili pritiska okoline.
'Većina ljudi nije ispunila ni polovicu svojih snova, a umiru znajući da je to zbog odluka koje su sami donosili, ili ih nisu donosili. Zdravlje donosi slobodu koje je malo tko svjestan, sve dok ga ne izgube.'
2. Da barem nisam radio toliko puno
'Ovo mi je rekao svaki muški pacijent kojeg sam njegovala. Nisu vidjeli odrastanje svoje djece i toliko su vremena bili odvojeni od supruge, a na samrti žale za tim odlukama. I žene znaju žaliti zbog istog razloga, no većinom su to rekli stariji muškarci. Naime, mnoge moje pacijentice su bile domaćice. A svi muškarci koje sam njegovala kaju se da su toliko vremena trošili zarađujući novac,' napisala je.
3. Da sam barem imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje
'Mnogi ljudi potiskuju svoje osjećaje kako bi održali mir s drugima. To rezultira životom koji se može opisati frazom 'srednja žalost'. Nikad ne postanu ono što su bili uistinu sposobni postati. Mnogi se i razbole zbog ogorčenosti i povrijeđenosti koju nisu nikad izrazili ili razriješili.'
4. Da sam barem ostao u kontaktu s prijateljima
Mnogi umirući ne shvaćaju pravu vrijednost starih prijateljstava sve do tog trenutka, a onda često nije moguće pronaći ih i stupiti u kontakt s njima.
5. Da sam si barem dozvolio biti sretniji
'Ovo je začuđujuće uobičajen razlog za žaljenje. Mnogi shvate tek na kraju života da je sreća njihov izbor. Nekako se naviknu na navike i ponašanje koje smatraju svojim životom. Zbog straha od promjene glume i drugima i sebi da su zadovoljni. No duboko u sebi žude za tim da se dobro nasmiju i opet imaju malo ludosti u svom životu', zaključila je autorica.
Net.hr
