Priča mladih ljudi koji iz dana u dan napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljim životom sve je više.
Neki su puni pozitivnih dojmova, neke 'pere' čežnja za domom kad se početna euforija slegne pa se pitaju postoji li način i prilika da se vrate kući. Jedna od njih je i hrvatska blogerica 'Gastarbajterica' kojoj misli o povratku neprestano prolaze glavom, o čemu je odlučila pisati na svom blogu. Prenosi Slobodna Dalmacija.
- Odluka još nije konačna, ali sam počela gledati oglase za poslove u Hrvatskoj... i ostala jako razočarana. Pitam se, ima li za mene mjesta u Hrvatskoj? Po viđenom još uvijek nema... Ponuda oglasa u Zagrebu za radna mjesta koja mene zanimaju su na bazi 1-2 mjesečno, a samo u Kölnu ih se svakodnevno vrti preko 50-ak. Želja za povratkom iz dana u dan jača, ali i sumnja.
Ako odem, hoće li to biti najgora odluka ikada? Ostaviti stabilan posao i zemlju koja mi je omogućila sve zbog zemlje koju volim i kojoj se želim vratiti, ali ona mene (očito) ne želi natrag. Nikada ne znaš što te čeka iza zatvorenih vrata, možda je vrijedno boriti se, a možda ću ostati razočarana i plakati za Njemačkom. Mrzim velike odluke. Bilo ih je toliko puno u zadnjih par godina da mi je već svejedno... - piše pomalo rezignirano.
Također je muče i neke loše navike Nijemaca koje je teško ne primijetiti.
- Vrlo su neuredni. Ostavljaju stvari i gdje stignu i ne stignu, ne ispiru posude iz kojih jedu prije stavljanja u perilicu suđa pa nas često idući dan dočeka oprano - a prljavo suđe. Kada čiste aparat za kavu to je tako loše i prljavo da mi se nekada gadi piti kavu na poslu. Diraju hranu rukama itd. Pravi prljavci!
Ali zato se rijetko rukuju i nikada ne ljube u obraze jer je to fuj. I meni je to iskreno super. Kod nas se ljudi ljube u obraze svaki put kada se vide. Za rođendane još mogu razumjeti, ali baš pri svakom susretu je ipak malo previše. A Nijemci se ne ljube ni kada si čestitaju rođendane. Distanca je ovdje SVE! - napisala je između ostalog.
Ostatak možete pročitati na njenom blogu Gastarbajterica – nova generacija.
