Prije skoro devet godina, osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić skinuo je sa sebe odoru doktora Dragana Dabića.
Pod gustom bradom i slamnatim šeširom, duže od desetljeća izmicao je pred potjerom, prenose srbijanski mediji.
Suočen s prvostupanjskom presudom Tribunala od 40 godina zatvora, na koju je njegov pravni tim uložio žalbu, ratni lider bosanskih Srba govori o skrivanju i uhićenju, dilemama, strijepnjama, sjećanjima... Prenosi Avaz.
- Kada je Đinđić ubijen, u isto vrijeme je usvojen Zakon o suradnji RS s Hagom, a ja sam se tada zahvalio ljudima koji su me čuvali i završio suradnju, jer nisam želio da ih inkriminiram. Tada sam počeo da živim sam, izlazio sam kasno noću, šetao i kupovao da jedem. Međutim, policija je počela da traga za “zemuncima” i njihovim skrovištima. Zanimali su ih stanovi u kojima navodno nitko ne živi. Zato sam riješio da se pokažem komšijama, da vide da tu živi nekakav “čičica” - priča Karadžić.
On je objasnio da se tada pojavio kao David Dabić.
- Najprije sam morao da sa 112 kilograma spadnem na 80. Počeo sam da nosim drugu odjeću, rolke, široke majice, sve ono što nikad nisam. Govorio sam ekavski. Krenuo sam da se zanimam za zdrav način ishrane, pa sam se odvažio na nekoliko predavanja i upao u sve to. U tom trenutku nestalo mi je para, pa sam počeo da držim predavanja o zdravoj ishrani. Radio sam za neke kompanije, a potom i kao konsultant u nekoliko privatnih liječničkih ordinacija. Završio sam tečaj iz parapsihologije. Učitelj mi je bio jedan vrlo neobičan čovjek, obdaren. On mi je dao ime David - kaže on.
Prisjetio se i 30. srpnja 2008. godine kada je uhićen, naglašavajući da je i tada znao da je "Hag kao razjareni bik".
- Još u avionu Vlade Srbije shvatio sam da im nisam nešto naročito bitan, osim kao srpska paradigma, koju će edukativno i egzemplarno udariti, da se srpstvo, ili bar RS i njen narod, nikad ne oporave. Na prvom mjestu mi je bilo da ne branim samo sebe, već cijelo srpstvo, jer me zbog toga i traže - zaključio je on.
