Gospođo draga, imamo velikih... velikih problema s pronalaskom radnika – izjavio je Marko Sarađen, vlasnik jedne od najvećih građevinskih tvrtki na širem šibenskom području, čim sam mu počela objašnjavati zašto ga zovem. Stekla sam dojam da bi mi najradije rekao "... Ma, ne dirajte me tamo di me najviše boli..."
Tvrtka "Sarađen" d.d., izvodi različite građevinske poslove, a krajem prošle godine dobila je, s još tri hrvatske tvrtke, posao dogradnje i rekonstrukcije sustava odvodnje i vodoopskrbe na području Aglomeracije Šibenik, vrijedan 288 milijuna kuna. A radnika fali, piše Šibenski.
– Sad kad ima posla, nema ljudi, a kad nije bilo posla, ljudi je bilo viška. Poznato je da u Hrvatskoj fali radnika svih profila, a za nas građevinare su to tesari, zidari, armirači i drugi građevinski radnici. Na domaćem terenu tih radnika odavno nema pa smo ih godinama "uvozili" iz Bosne i Hercegovine. Ali, ni tamo ih više nema.
Bit će sve teže
I Bosna je prazna! Otišli su za Austriju i Njemačku i mi se sada okrećemo prema Albaniji, Makedoniji i Ukrajini. Tim radnicima osiguravamo stan i naknadu za hranu, a plaća koju im nudimo je (neto!) od 9000 do 10 tisuća kuna za tesara, te od 8000 do 10 tisuća kuna za armirača i ostala zanimanja, ovisno o kvalifikaciji – kaže Sarađen.
Njegova tvrtka trenutno broji 150 zaposlenih, među kojima je dvadesetak iz Bosne i Hercegovine, a zbog povećanja poslova treba ih još. Vlada je, za razliku od prethodnih, ove godine na vrijeme utvrdila godišnju kvotu zapošljavanja stranaca i povećala je te se poslodavci, pa tako i šibenski, ne moraju brinuti oko kvote. Prostora ima, ali kako stvari stoje, nema više radnika u zemljama u okruženju koji bi mogli doći raditi u njihove tvrtke.
– Nije problem dobiti radnu dozvolu ili obnoviti je, samo ako nađete radnika, koji nas zbog dodatnih troškova košta 15 posto više nego domaći. Na žalost, to je naša stvarnost, a bojim se da će biti i sve teže, kaže Sarađen.
Stranci i na Podima
– Još uvijek "kupimo" sve što možemo s hrvatskim putovnicama, u susjednim državama, no takvih je sve manje. Sad pokušavamo riješiti problem uvozom radne snage iz Ukrajine i Srbije koji prema našim propisima moraju najmanje četiri mjeseca raditi u Hrvatskoj i tek onda ih možemo slati na gradilišta u inozemstvu. Ozbiljno na tomu radimo, jer nema drugog izlaza. Četiri mjeseca bit će u "Vikomu", a onda ćemo ih poslati na gradilišta u inozemstvo. U pregovorima smo s Ukrajincima i spremni smo njihove ljude školovati za zavarivače i cjevare u našoj školi u Zagrebu. Nema nam druge, govori Čović.
Što se tiče pogona u Poduzetničkoj zoni Podi u Šibeniku, kaže da će i tu morati dovoditi strance.
– Da bi održali pogon morat ćemo uvoziti bravare, strojobravare i zavarivače. Inače ćemo ga morati ugasiti, jer u našim školama na području Šibensko-kninske županije tih obrazovnih programa nema. No, moram kazati da se jako varamo ako mislimo da državu, kao i naš Šibenik, možemo održati na turizmu. Bez proizvodnje nema sreće ni za jednu državu, pa tako ni za našu, na kraju će Čović. Na pitanje o plaćama koje njegova tvrtka nudi radnicima govori u bruto iznosima, jer neto – kaže – ovisi o poreznim olakšicama svakog pojedinog radnika.
Sizifov posao
Tako je bruto plaća zavarivača 8200, a bravara 8000 kuna rade li na gradilištima u zemlji ili u ovdašnjim pogonima. Uz to ide osiguran smještaj i do 170 kuna terenskog dodatka dnevno. Radnici na stranim gradilištima, u Njemačkoj ili Češkoj, uz osiguran smještaj prosječno mjesečno zarađuju oko 2000 eura neto.
I tvrtka MIAB d.o.o., vlasnika Mate i Ankice Burić, koja se bavi izgradnjom objekata, montažom postrojenja, proizvodnjom opreme i zaštitom materijala u sustavima pitkih i otpadnih voda, nije izuzeta od kadrovskih problema. Zanimanja metalske struke koja su im potrebna – bravar, zavarivač ili tokar – nema niti za lijek.
Radnika iz godine u godinu sve više nedostaje i u turističkom i ugostiteljskom sektoru, pa je Vlada u odobrenoj kvoti od 65.100 zapošljavanja stranaca u ovoj godini, predvidjela ukupno jednogodišnjih i sezonskih 15.611 dozvola u ovom sektoru. U tome je, među ostalim, 1000 kuhara, 1400 konobara i 7000 pomoćnih radnika u turizmu.
Za strancima će i ove godine morati "posegnuti" neki ugostiteljski i hotelski objekti na šibenskom području. Iskustva sa zapošljavanjem stranaca već ima vodički hotel "Olympia", u kojem se nadaju da ove godine neće morati uvoziti radnu snagu.
Veliki troškovi
– Lani smo prvi put zaposlili strance, tridesetak ljudi iz susjedne Bosne i Hercegovine, točnije iz Drvara. Bili su to konobari, vrtlari, kućni majstori, radnici u kuhinji i drugi pomoćni radnici u turizmu. Slučajno smo, preko nekih osobnih kontakata, došli do njih i pokazalo se da ima interesa. Organizirali smo u Drvaru dva intervjua, odaziv je bio velik i izabrali smo sezonce. Došli su na posao 1. svibnja, a radne dozvole smo dobili bez problema. Neki su odustali ranije, ali većina ih je odradila šest mjeseci, odnosno sezonu. Ove godine ćemo nastojati izbjeći zapošljavanje stranaca ili svesti ga na minimum, na desetak do petnaest, jer to znatno povećava troškove poslovanja, kaže za Šibenski Darko Bastić, direktor vodičkog hotela "Olympia".
Naime, vlastiti smještaj za osoblje nemaju, niti se takav oblik smještaja u Vodicama može naći u sezoni, pa su radnike iz Drvara smjestili u Šibeniku.
– Morali smo ih dovoziti i odvoziti s posla, a radi se u smjenama, te im osigurati hranu. Plaća je ista kao i domaćim radnicima, a smještaj i prehrana dodatni su troškovi, i to su glavni razlozi zašto ćemo ove godine to pokušati izbjeći – kaže Bastić.
Mjesečna plaća koju hotel "Olympia" nudi iskusnom i "provjerenom" kuharu iznosi od 6000 do 10 tisuća, pomoćnom kuharu 5500, a konobaru 5000 kuna neto: - To je bez stimulacija i nagrada, dodaje Bastić.
