Mladić kojem se sudilo zbog pomaganja u izvršenju napada na bostonskom maratonu, 21-godišnji Džohar Carnajev, osuđen je na smrtnu kaznu.
Nakon 15 sati vijećanja savezna porota, u kojoj je sjedilo pet muškaraca i sedam žena, donijela je takvu odluku. Kazna bi se trebala izvršiti smrtonosnom injekcijom.
Riječ je o dosad najstrožoj kazni za teroristički napad. Prenosi Danas.hr.
Džoharu Carnajevu se na teret stavlja da je kao militant koji podržava stajališta Al-Kaide izveo napad u znak osvete za američke akcije u islamskim zemljama.
Podsjetimo, u napadu na bostonskom maratonu 15. travnja 2013. troje ljudi je poginulo, a 264 je ranjeno od posljedica eksplozije bombi koje je osuđeni Carnajev zajedno s bratom postavio pred ciljem.
Porotnici su jednoglasno donijeli odluku o smrtnoj kazni i zaključili da Carnajev nije nimalo pokazao kajanje za svoje strašne postupke. Mladić je presudu saslušao mirno.
Tijekom suđenja, Džohar Carnajev već ranije je proglašen krivim po svih 30 točaka optužnice, od kojih je 17 za sobom povlačilo smrtnu kaznu. Međutim, nakon drugog kruga saslušanja svjedoka, bilo ih je ukupno 150, porota koja ga je proglasila krivim odlučila se za smrtnu kaznu umjesto - doživotnog zatvora.
Brat sve isplanirao
Džoharova obrana nije osporavala činjenicu da je sudjelovao u napadu, ali su obranu temeljili na činjenici da je njihov branjenik bio pod velikom utjecajem starijeg brata koji je isplanirao napad.
Podsjetimo, tada 19-godišnjak, Džohar Carnajev uhićen je dva dana nakon krvavog napada, a njegov stariji brat Tamerlan Carnajev ubijen je tijekom policijske potjere.
Džohar je istražiteljima kazao da je njegov stariji brat bio pokretačka sila koja je stajala iza krvavog napada, te da nijedna teroristička skupina nije stajala iza njih. Ispričao je da je njegov brat htio "braniti islam od napada".
Najavljena žalba
Obrana Carnajeva, mladog muslimana podrijetlom iz Čečenije, najavila je pokretanje žalbenog postupka, no, kako svjedoče raniji slučajevi, smrtna kazna koju izrekne savezni sud vrlo teško se može izbjeći.
