U Srbiji je počelo veliko čišćenje: nije, međutim, riječ o ponovnom izručenju Vojislava Šešelja Haagu ili o poništenju nedavne odluke o rehabilitaciji Draže Mihailovića, nego o završnim pripremama za dramatično i dugoročno smanjivanje ukupnoga broja službeničkih mjesta u državnom aparatu.
Zbog pritisaka MMF-a i preporuka iz EU-a, tamo je pred samim usvajanjem tzv. antiuhljebnički zakon – Zakon o maksimalnome broju državnih službenika – kojim se definiraju kriteriji za utvrđivanje nepotrebne administracije na lokalnoj i državnoj razini. Na temelju njega, samo u četiri najveća srbijanska grada – Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu – oko devet tisuća gradskih službenika trebalo bi već u lipnju ostati bez posla, a u državnim službama do kraja godine i do 25 tisuća ljudi.
Zakonom se, pomalo presedanski, nastoje utvrditi trajni, vjekovni, omjeri javnih službenika u odnosu na broj stanovnika, kako oni ubuduće ne bi ovisili o isključivoj volji vladajućih stranaka. Tako se predviđa da Beograd, primjerice, može imati najviše 18,5 zaposlenih u gradskoj administraciji na tisuću stanovnika i da broj službenika na određeno vrijeme ne smije biti veći od deset posto u odnosu na stalno zaposlene. Kad se u tu formulu ubace postojeće brojke, tamošnji mediji prilično lako dolaze do računice da barem 3350 Beograđana neće još dugo zobati javni kruh. Piše Slobodna Dalmacija.
Drama po čitavoj zemlji
U drugim gradovima u Srbiji također je dramatično: u Novom Sadu bilježe višak od gotovo tri tisuće zaposlenih, u Nišu oko dvije tisuće, u Kragujevcu oko tisuću i pol ljudi...
U manjim sredinama su preliminarne procjene viškova u prosjeku još i drastičnije. Zakon, naime, definira kako je u općinama do stotinu tisuća stanovnika dopušteno najviše tisuću i sto službenika svih profila, od čistačice do predsjednika, dok općine manje od 50 tisuća stanovnika na svom proračunu mogu ukupno zaposliti najviše 475 osoba. Utvrđen je i egzistencijalni minimum za općine: one moraju imati prosječno 28 naselja i prostirati se na površini od 443 četvorna kilometra, što je kriterij koji je zadržan još iz SFRJ.
Ivan Koprić, profesor javne uprave na Pravnom fakultetu u Zagrebu, nije pobornik ni jednoga linearnoga rješenja, pa tako ni aktualnoga srbijanskoga modela borbe protiv nepotrebne administracije. On ga podsjeća na potez očajnika koji, iako čvrsto drži uzde vlasti, ne može kontrolirati broj proračunskih zaposlenika premda ga u tome baš nitko ničim ne sprječava.
Zakoni su da se mijenjaju
Svaka vlast se, po njegovu mišljenju, bez posebnoga zakona može slobodno opredijeliti za veći ili manji broj državnih službenika, a efikasnost usluga koje oni pružaju građanima pritom je najzdraviji i najvjerodostojniji kriterij.
– Ne može se nikakvim posebnim zakonom nadomjestiti vođenje pametne politike. Također, ni jedna Vlada ne može svojim nasljednicima propisivati nikakve radne minimume i maksimume. Što ako im se sutra u Srbiji otvori potreba za novim radnim mjestima vezanim uz pregovore s EU-om? – pita se Koprić.
Već onda će biti prisiljeni mijenjati ovaj zakon i zapošljavati nove službenike.
