Povijest HDZ-a – a iza te je stranke sada već respektabilnih četvrt stoljeća – nisu obilježile samo mačističke figure “oca nacije” Franje Tuđmana, Vladimira Šeksa ili Ive Sanadera.
Kroz poziciju i opoziciju, tvorbu i oporbu barem jedan od tri kantuna najveće hrvatske stranke uvijek su držale jake žene, čiji je stvarni utjecaj nerijetko daleko nadilazio njihove formalne ingerencije i političke položaje. Piše Slobodna Dalmacija.
Neke su, poput Jadranke Kosor, zasjele privremeno i na sam vrh, i stranke i Vlade, ali i u vrijeme dok je Kosorova još bila ministrica još moćnija i utjecajnija od nje bila je Bianca Matković, stroga Sanaderova šefica kabineta – jedino se preko nje moglo do moćnog premijera. U taj krug utjecajnih i moćnih žena HDZ-a svakako je spadala i Marina Matulović – Dropulić, bivša ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za koju tvrde da je jedina - ali baš jedina - koja se mogla i usudila protusloviti Sanaderu. I to bez posljedica.
Nešto prije, iznimno utjecajna i moćna – kod Tuđmana je bila potpredsjednica Vlade zadužena za unutarnju politiku i prva hrvatska ministrica za europske integracije - bila je i Ljerka Mintas Hodak, ali je iz HDZ-a otišla koncem 2002. godine, nakon što je počeo uspon Ive Sanadera, a Mintas Hodak bila na listi njegova protukandidata Ivića Pašalića. Predsjednik Tuđman iznimno je cijenio i Vesnu Škare Ožbolt, a ona je zahvaljujući tome i bila zamjenica predstojnika njegova Uredu i njegova savjetnica za politička pitanja, a u Vladi Ive Sanadera bila je i ministrica pravosuđa i osnivačica DC-a.
Moćnih i utjecajnih ženskih figura u HDZ-u ima i danas. Između 25 članova predsjedništva HDZ-a je i šest potpredsjednika, a među njima je i jedna žena – Dubravka Šuica. No, puno više od bivše dubrovačke gradonačelnice i zastupnice u Europskom parlamentu pažnju javnosti izaziva druga ženska članica predsjedništva HDZ –a, 23 godine mlađa Josipa Rimac.
Otkako je, na iznenađenje mnogih u hrvatskoj politici, imenovana direktoricom izborne kampanje najjače oporbene stranke, postalo je jasno da je 35-godišnja kninska gradonačelnica osoba od posebnog povjerenja predsjednika Tomislava Karamarka i glavnog tajnika, sveprisutnog prvog operativca HDZ-a Milijana Vase Brkića. I da će u slučaju pobjede HDZ-a na izborima poletjeti vrlo visoko – na mjesto potpredsjednice Vlade, na kojem bi bila pandan SDP-ovoj Milanki Opačić. Već sada, s imenovanjem na mjesto direktora kampanje, postala je najmoćnija žena HDZ-a u Dalmaciji, a bez prave konkurencije je i u stranci.
Daleko je ‘Dube’
“Dube” je, iako formalno potpredsjednica, ipak malo (pre)daleko, u Bruxellesu. Josipa Rimac je brza, izravna, otvorena i navikla je da se sve vrti oko nje, kao oko filmske dive. Mediji je u stopu prate – što zbog aktivnosti oko proslave “Oluje”, što zbog “sapunice” oko njezine ostavke na mjesto kninske gradonačelnice. Pa hoće li ili neće dati ostavku, zbog nagomilanih obveza na mjestu direktorice – jedan se dan izmjenjuju najave dobro obaviještenih izvora iz stranke kako će to morati zbog “prevelikih obveza”, a drugi dan njezina pitijska pojašnjenja o tome kako joj to ne pada napamet, jer zbog “prevelikih obveza” oko pripreme proslave “Oluje” ne stigne o tome niti razmišljati.
Jedina je u Hrvata koja po medijskoj jagmi za njezinim izjavama trenutno može konkurirati Severini i jedina je osoba iz Šibensko-kninske županije, a i šire - čije aktivnosti uopće zanimaju medije u metropoli. Spretno je iskoristila okolnost što su Knin i velika obljetnica 20 godina “Oluje” – ove godine nije bilo ni konkurentskih Čavoglava – uz otvaranje velebne crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, pa Tuđmanova spomenika u Kninu i Muzeja “Oluje”, glavna hrvatska priča ovog ljeta, centar svih i svakovrsnih događanja, doima se grad pun života, u kojem se radi i gradi na sve strane.
Sve joj ide na ruku i ona to vrlo uspješno koristi, pa i tajmnig svog odlaska iz Knina. Nije joj moglo ispasti bolje. U trećem mandatu, nakon deset godina, trijumfalno će moći reći – “Dok sam ja bila, bilo je svega!”
Kako u Hrvata nema političkog skoka bez USKOK-a, i oko HDZ-ove se direktorica vode istrage zbog “protupravnog stjecanja nepripadajuće imovinske koristi na štetu državnog proračuna, u vrijednosti od oko 550 tisuća kuna, jer je, navodno, protivno Zakonu o područjima posebne državne skrbi i Zakona o obnovi proširila svoj stambeni prostor za 128,68 kvadrata, uz pomoć darovnice koju je dobio njezin suprug – branitelj”.
No, ona nas sve ležerno uvjerava kako ni ta istraga – kao ni sve druge dosad, a bilo ih je podosta – neće dovesti do podizanja optužnice protiv nje. A ako i dovede, kazala je, podnijet će ostavku na sve svoje dužnosti. I time je - barem privremeno - ušutkala političke oponente koji nikako ne mogu “ubrati” čime je to ova “stručna specijalizantica turističkog menadžmenta”, odnosno ekonomistica, rodom iz Lukara u Oklaju, najmlađa od pet sestara Čulina, zaslužila svoju poziciju.
Što je to što ona ima, a drugi – ili oni – nemaju? Odgovor bi mogao biti i nepristojan, ali pristojno rečeno, osim što pristojno izgleda, Josipa Rimac imala je ponajprije petlje, pa je u vrijeme kada je u HDZ-u grmilo, a predsjednik ŽO-a Ante Kulušić vodio Šibensko-kninski HDZ u Zagreb da podržaju Kosoricu, ona prva, javno podržala Karamarka.
Revoltirana joj je Jadranka Kosor tada javno, poštom, u paketu, vratila broš s motivom Kninske tvrđave što joj ga je poklonila nakon što je proglašena počasnom građankom Knina. Što bi Jole rekao – ioli pjevao – “kada žene tulumare”. Karamarko i Brkić vjeruju da s njom na mjestu direktorice kampanje mogu dobiti izbore. Tko im – nakon svih izbora koje su dobili u zadnje vrijeme – može reći da griješe i(li) da su u krivu?!
