Sinoć je u polivalentnoj dvorani Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica-Livno održano predavanje Josipa Gele o životu i djelu fra Srećka Perića pod nazivom Srećko Perić (1899.-1978.) svećenik prognanik.
Dinko Periša, moderator večeri pozdravio je nazočne, predstavio predavača i ustupio mu riječ. Iscrpnim Gelinim predavanjem podijeljenim u dva dijela nazočni su upoznati fra Srećkovim životnim putem.
Fra Srećko je rođen u Crnom Lugu kod Livna 1896. Obrazovan je u Livnu, Visokom i Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1920. Na kolegiju Sv. Ante u Rimu je doktorirao 1922. tezom Kontorverze između Grka i Latina u čistilištu na Ferarsko-Firentinskom saboru. Bio je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, kapelan na Plehanu, meštar novaka, ravnatelj Trećeg reda, član uredništva Glasnika svetog Ante.
Pokretač je i jedno vrijeme izdavač Kalendara sv. Ante, bio je župnik u Nišu, Ljubunčiću, Livnu i Tuzli. Za boravka u Livnu fra Srećko se borio za zaštitu Srba no nepravedno je optuživan za ratne zločine nad njima. Iz tih je razloga bio prisiljen 1942. godine napustiti Livno i odlazi u Tuzlu odakle pred progonom komunista 1944. bježi u Posavinu, a preko europskih zemalja u Venezuelu gdje je stigao 1949. godine. Tu je pastoralno i karitativno djelovao do kraja života kao župnik u mjestima: Capaya, Caucaguai i Quebrando Arriba.
Gradio je crkve, župne dvore i pastorizirao uglavnom siromašne vjernike. Fra Srećko je preminuo 1978. u Caracasu, a kroz čitavo vrijeme egzila održavao je vezu s Provincijom Bosnom Srebrenom i rodnim krajem preko fratara Anđela Kaića, Jakova Kuprešanina i Borisa Baruna s kojima se redovito dopisivao pod tuđim imenima.
Sinoćnje predavanje glazbenim točkama upotpunili su i uljepšali učenici livanjske osnovne glazbene škole (Franjo Serafin Vilhar) pod budnim okom Marija Perkovića, prof. harmonike. Hania Pekić odsvirala je na harmonici 1. stavk Bernauove Ciganske svite,a Ivan Tomić 1. stavak Ištvanove Sonatine.
