“Od ta 33 ugovora, trinaest ugovora su predmet mineralne sirovine, 15 govora su predmet koncesije iskorištavanje vjetro-energija”, ističe Damir Šimić iz Ministarstva gospodarstva Hercegbosanske županije.
Prirodne resurse u Bosni i Hercegovini nemilosrdno crpimo, ali od toga najmanju korist ima država. To potvrđuje i primjer Hercegbosanske županije, koja, od svih prirodnih potencijala, najveću korist ima od običnog vjetra.
Ako se ičim HBŽ može pohvaliti, onda su to svakako veliki prirodni resursi kojima bi trebao raspolagati. No, umjesto njega, to već godinama čine koncesionari, odnosno oni koji su temeljem koncesijskih ugovora dobili pravo eksploatacije tih prirodnih potencijala, što se pogotovo odnosi na iskorištavanje mineralnih sirovina, prenosi BHRT.
“Od ta 33 ugovora, trinaest ugovora su predmet mineralne sirovine, 15 govora su predmet koncesije iskorištavanje vjetro-energija”, ističe Damir Šimić iz Ministarstva gospodarstva HBŽ.
Ostali koncesijski ugovori se odnose na dva skijališta, te na eksploataciju sunčeve energije i podzemnih voda. Od eksploatacije mineralnih sirovina u županijsku blagajnu se ove godine slilo tek pedesetak tisuća maraka, a samo od jednog vjetroparka čak trostruko veći iznos oko 170 tisuća.
Prema ovome ispada da je najveći prirodni resurs u ovoj županiji vjetar, umjesto na primjer jednog Buškog jezera, najveće umjetne hidroakumulacije u Europi.
Kako god da se promatra problem eksploatacije prirodnih resursa u HBŽ, čini se ipak da krivca ne treba tražiti ni u kome drugom, nego u mjerodavnim institucijama koje očito ne rade svoj posao ili ga pak tako rade da svjesno podilaze onima koji koriste te prirodne potencijale.
