U ovogodišnjem planu izleta PD "Cincar" Livno bio je i onaj za Bugarsku, točnije planinu Rila s najvišim vrhom Musala (2925 m n/v), koji je ujedno i najviši vrh na Balkanu.
U opisu te planinarske ture ukratko su navedena osnovna obilježja, težina i zahtjevnost pohoda, ali i ljepota te nevjerojatne velike planine, piše portal Večernjeg lista BiH. Nekolicina nas, koji uglavnom idemo zajedno na izlete, odmah je odlučila da ćemo, ako ne bude nepredviđenih događaja, poći na taj četverodnevni izlet. I konačno, približio se taj 22. lipnja. Dan prije toga spremali smo stvari, jedni druge zvali, pitali što se ponijelo, što još treba…, legli poslije ponoći, ustali se u tri ujutro, iskrali se iz kuća da ne budimo ostatak obitelji i okupili na mjestu polaska.
Piše: Željka Mihaljević | Večernji list BiH
Tri kombija
Tri kombija spremno su dočekala svoje "putnike" u 4 sata ujutro, neki su govorili noću jer je još uvijek bilo mračno. Nas 23 rasporedilo se u tri skupine i polako prema Glamoču, potom preko Manjače u Banju Luku, autocestom do Doboja, na granični prijelaz i most Svilaj. Prvu kontrolu prošli smo bez problema. Netko je spavao, netko drijemao, a većina gledala predjele oko sebe - planine, krš i šume HBŽ-a, pitominu Posavine s obiju strana granice, prelazak u Srbiju. Prolazimo rubnim dijelovima Beograda i nekih 100 km dalje prema Nišu pravimo stanku za ručak u motelskom kompleksu Stari hrast. Smjenjuju se ravničarski predjeli, žitna polja, suncokreti…, a onda šok! Ogromna kolona vozila nekoliko kilometara od granice s Bugarskom. Bilo je malo poslije 16 sati. Nadamo se do mraka stići u Borovec, ali, zalud nam nada. Kolona vozila više stoji nego što se kreće, nervoza raste, vozači zarobljeni u nepreglednim kolonama prosvjeduju zvukovima sirena. Izlazimo, idemo pješice, sunce prži, vraćamo se u vozila, pao je i mrak. Na granici kažu da jučer nije bilo ništa, danas ludnica. Bugari i Turci koji rade na Zapadu krenuli na godišnje odmore. I provedosmo pet debelih sati na granici. Umjesto u predvečer, na odredište stigosmo u 1.30. Spavali smo nekoliko sati pa na turu. Iz Boroveca smo se gondolom popeli na vrh Jastrebac, odakle kreće staza za Musalu. Vožnja i pogled sjajni. Za 15-ak minuta prijeđe se visinska razlika od 1000 metara. Ispostavilo se da se i na ovoj stazi nalazi 7 ledničkih jezera, od kojih se po ljepoti, zbog obilja cvijeća, izdvaja ono prvo, Alekovo jezero kod hiže Musala na 2389 m n/v. Slijedi uspon na kojemu nailazimo na ostala jezera, a kod hiže Everest na 2710 m n/v Ledeno jezero koje se napaja otapanjem glečera. Ono je cijelu godinu prekriveno ledom koji se, samo djelomice, kako nam rekoše, otopi u razdoblju od srpnja do pred konac listopada. Od tog jezera do vrha Musale je kratak, ali najzahtjevniji uspon. Svladana je i posljednja dionica uz sajle i snježni pokrivač te konačno, livanjski planinari, njih 21, našli su se na krovu Balkana. Jedan član ostao je na prvom planinarskom domu, a drugi se vratio s četvrtog jezera na (2500 m n/v). Usput se fotkalo, osvježavalo ledenom vodom, grudalo snijegom, znojilo, umorilo, ali uživalo. Velika nadmorska visina itekako se osjeti. Zbog rjeđeg zraka, manjka kisika, brže se umara i sporije hoda. Vraćamo se u Borovec u drvene planinarske kućice. Sutradan nas čeka novi pohod, na drugi kraj Rile i kružni obilazak Sedam rilskih jezera. Riječ je o jednom od najvećih nacionalnih parkova, ne samo u Bugarskoj nego i u Europi. Inače, na Rili ima više od 100 vrhova preko 2000 m. Vozimo se do polazišne točke, mjesta Paničište. Žičarom se prebacujemo do hiže Rilska jezera na 2110 m n/v i odatle kreće strmom stazom u obilazak. Iznenadili smo se "gužvom" na stazi, a na gornjem vidikovcu svatovi i mladenci. Pozdravismo ih i poželjesmo sretan i dug zajednički život, a onda se prepustismo ljepoti oko nas. Rila je planina na kojoj izviru neke od najvećih rijeka na Balkanu, a u visokim predjelima nalazi se više od 120 stalnih ledničkih jezera i oko 30 onih koja povremeno nastaju otapanjem snijega i leda. Svako od ovih sedam koje smo mi obišli dobilo je ime po svom obliku ili glavnim karakteristikama. U sklopu ture bio je i uspon na Vazov vrh (2689 m n/v).
Prelijepa Sofija
Napuštamo Rilu, noćimo u Sofiji. Prelijep grad, dobra hrana, ali nedostaje ono što imamo kod nas i svih država bivše Jugoslavije. Nema srdačnosti, pravog gostoprimstva. Ta neljubaznost malo nas je razočarala. Sutradan krećemo kući, dug je put pred nama...
