Predstavnici udruga okupljenih s ciljem očuvanja životnog prostora stanovnika HBŽ su se u zadnjih mjesec dana obraćali Vladi i Skupštini Hercegbosanske županije s tri vrlo konkretna zahtjeva:
1) Tražili smo tematsku sjednicu na temu očuvanja našeg životnog prostora u kontekstu neodgovarajuće zakonske zaštite, s posebnim osvrtom na Zakon o koncesijama;
2) Tražili smo imenovanje međuresorne stručne radne skupine za izradu Zakona o koncesijama, i
3) danas smo tražili Izvanrednu sjednicu Skupštine sa samo jednom točkom dnevnog reda - donošenje Odluke o poništenju svih ugovora o koncesijama potpisanih nakon prestanka važenja Zakona o koncesijama Hercegbosanske županije.
Svi naši zahtjevi su odbijeni, a naša komunikacija s Vladom i Skupštinom izgleda kao da mi govorimo swahili a oni nemaju prevoditelja.
Navode u priopćenju iz Koalicija za odgovornu demokraciju i dostojanstvo (KODD).
Kad smo tražili od vlade da imenuje međuresornu stručnu radnu skupinu za izradu Zakona o koncesijama napisali smo: „Nama treba novi stručan pogled na koncesije, utemeljen na znanstvenim činjenicama i suvislim ekonomskim analizama. Izrada zakona treba biti proces učenja za sve uključene strane. U radnoj skupini nam trebaju stručnjaci iz oblasti financija, energetike, kao i oni koji razumiju ekološke rizike i pretpostavke koje trebaju biti stvorene da bi se osiguralo da takva velika energetska postrojenja imaju što je moguće manji negativni utjecaj na okoliš..“
Vlasti se nisu udostojile odgovoriti, ali preko medija nam odgovaraju: „Bila je javna rasprava, poslali ste primjedbe i šta još hoćete.“
Mi smo rekli: „U sadašnjoj radnoj skupini sjede pojedinci protiv kojih se vode ili su vođeni kazneni postupci pred sudom upravo zbog zloupotrebe službenog položaja po pitanju dodjele koncesija. Radnu skupinu trebaju činiti ljudi koji će interes svih žitelja naše Županije staviti ispred interesa uske grupe pojedinaca.“
Vlasti nama odgovaraju: „Neće nama udruge pisat zakon. Vlada mora pisati zakon“
Mi smo rekli: „Javna rasprava je pokazala da autori Nacrta Zakona ne razumiju pojam javni interes i da imaju krivi koncept o pojmu investitor. Javna rasprava je također pokazala da uopće ne postoji svijest o dugoročnim posljedicama koje će proizići iz stihijskog iznajmljivanja naše zemlje.“
Vlasti nama odgovaraju: „Bila je javna rasprava, poslali ste primjedbe i šta još hoćete.“
Kad smo tražili tematsku sjednicu Skupštine dostavili smo dokument koji sumira ono što su ova Skupština i Vlada, kao i sve prethodne Skupštine i Vlade, propustile uraditi na zaštiti našeg životnog prostora. I rekli smo da je prijeko potrebno da dugoročno iznajmljivanje naše zemlje i prirodnih resursa sagledamo iz perspektive dugoročnih posljedica.
Vlasti nama odgovaraju: „Bila je javna rasprava, poslali ste primjedbe i šta još hoćete.“
Tražeći tematsku sjednicu napisali smo: „Naši propisi o vodama su zastarjeli, zakonski predviđena zaštita vodocrpilišta neprovedena, prostorni planovi neodgovarajući, a propisi o zaštiti okoliša daleko ispod standarda razvijenih zemalja. Još uvijek ne postoje jasna pravila o zbrinjavanju solarnih panela, vjetroturbina i drugih postrojenja koja će nakon isteka vijeka trajanja postati opasni otpad i naš zajednički ekološki problem.“
Vlasti nama odgovaraju: „Bila je javna rasprava, poslali ste primjedbe i šta još hoćete.“
Danas smo tražili Izvanrednu sjednicu Skupštine sa samo jednom točkom dnevnog reda - donošenje Odluke o poništenju svih ugovora o koncesijama potpisanih nakon prestanka važenja Zakona o koncesijama Hercegbosanske županije.
Skupština HBŽ je odmah po primitku presude trebala postupiti u skladu s odlukom Ustavnog suda i pokrenuti proceduru za formalno proglašenje ništavim svih koncesijskih ugovora potpisanih u periodu kad nije bilo odgovarajućeg zakona.
Umjesto da osigura zaštitu ustavnosti i zakonitosti, Skupština, na svojoj po bezakonju čuvenoj sjednici održanoj 17. rujna, usvaja Nacrt novog Zakona o koncesijama koji je sadržavao niz nezakonitih odredbi.
Prije donošenja novog Zakona o koncesijama potrebno je razriješiti pravnu anarhiju nastalu nepoštivanjem odluka Ustavnog suda. Svako referiranje na ništave koncesije u novom Zakonu o koncesijama je temelj za novu tužbu budući da ni Ustav Federacije ni međunarodne povelje ne dozvoljavaju retroaktivnu primjenu zakonskih propisa.
Pojedinačnim tužbama protiv koncesijskih ugovora stvorila bi se dodatna pravna anarhija i diskriminacija koncesionara. Dužnost je Skupštine da osigura jednak tretman svih koncesionara i da stvori preduvjete za transparentnu i na zakonu utemeljenu dodjelu koncesija.
Vlasti nama odgovaraju: „Ko vam je rekao da su koncesije ništave? Ne valjaju vam pravnici.“
Mi kažemo: „Dodjela koncesija nije transparentna i ne vidi se nikakva strategija, što se želi postići tolikim koncesijama“. Vlast odgovara vrlo strateški: „Ne možemo dati koncesiju Mati, a da ne damo i Anti, jer to onda Antu diskriminira“. Ljudi, recite Severini da zove Antu da dođe, koncesija čeka!
Svi smo svjesni da je gotovo polovica našeg životnog prostora rasprodana za sitniš i da su potpisani koncesijski ugovori amaterski fijasko financijski nepismenih službenika koji se hvale kako su za šest godina prikupili pet milijuna KM. Sad nam se pruža zakonita prilika da te greške ispravimo. Ta prilika nam je doslovno poklonjena od strane općinskog načelnika Bosanskog Grahova, nismo do nje došli vlastitom pameću.
Umjesto da objeručke prihvate priliku da se popravi šteta koja je nastala potpisivanjem loših ugovora naša Vlada i Skupština odbijaju braniti zakonitost i mimo svake zdrave logike pokušavaju manevrirati u korist vlastite štete. Vlada ne prestaje ponavljati da je od koncesija u šest godina prikupljeno pet milijuna maraka. Recite konačno narodu koliko smo izgubili. Najniža stopa koncesijske naknade u europskim zemljama je 7%, dok su porezi na dobit duplo veći. Dijeleći zemlju za 2,5% (1,5% plus 1% općini) i uz porez na dobit od samo 10% mi nismo ništa zaradili. U najboljoj varijanti smo izgubili više od 10 milijuna KM, a u standardnom scenariju s naknadama smo izgubili više od 20 milijuna KM.
Umjesto dijaloga, vlast uporno ponavlja jednu te istu rečenicu: „Bila je javna rasprava, poslali ste primjedbe i što još hoćete.“ Takav odgovor nije samo ignoriranje građana. To je potpuna kapitulacija institucija pred interesima uske skupine ljudi koja godinama gura županiju u pravnu, ekološku i gospodarsku propast.
Takvo ponašanje vlasti HBŽ više se ne može nazvati ni neznanjem ni nesnalaženjem, već je to svjesno i namjerno odbijanje da se zaštite interesi žitelja ove županije.
