„Najlipše polje na svitu, Livanjsko polje u cvitu.“ Danas je dovoljno pogledati Bistricu pa vidjeti koliko smo daleko od te slike.
Rijeka je zatrpana otpadom uz obalu i u samom koritu. Problem nije nastao jučer. Godinama se ponavlja, godinama se o njemu govori, a trajnog rješenja nema. I upravo zato postavljamo pitanje: ako nismo uspjeli zaštititi ono što već imamo, s kojim pravom otvaramo nove velike zahvate po planinama, visoravnima i brdima?
Nisu riješili otpad. Nisu zaštitili rijeke. Nisu uredili postojeće probleme. A istodobno otvaraju prostor novim koncesijama i industrijskim projektima.
Livanjsko polje nije neograničeni građevinski prostor. Naše planine nisu prazne parcele. Divlji konji nisu turistička scenografija iza koje se prostor može komadati cestama, postrojenjima i infrastrukturom. Prirodna dobra HBŽ-a pripadaju generacijama koje ovdje žive i onima koje tek dolaze.
Jednom kada se uništi izvorište, presiječe stanište, raskopa planina ili trajno promijeni krajolik, administrativna odluka to više ne može vratiti.
Zato pitanje koncesija nije pitanje jedne turbine, jednog pogona ili jednog investitora. To je pitanje modela upravljanja prostorom.
Zaustavili smo RITE Kongora. Zaustavili smo tvornicu magnezija u Kupresu. Zaustaviti ćemo svaki projekt koji dovodi u opasnost raspolaganje prirodnim resursima. Priroda mora biti pod punim nadzorom javnosti, lokalne zajednice i struke.
Bez skrivanja ugovora. Bez odluka iza zatvorenih vrata. Bez stavljanja privatnog interesa ispred vode, zemlje, šuma i prostora na kojem ljudi žive.
LIVANJSKO POLJE, NAŠE RIJEKE, PLANINE I VISORAVNI NISU NA PRODAJU.
Ono što se uništi jednom, vrlo često se više nikada ne može vratiti.
Ivana Šarić
Kandidatkinja br. 2 HRS-a za Skupštinu HBŽ
Sponzorirani sadržaj - Opći izbori BiH 2026
