Kada se odlučuje o zemlji, vodi, rudnim bogatstvima i drugim prirodnim resursima, javnost ne smije posljednja saznati što je netko već isplanirao.
Zato smo u proteklom mandatu otvarali pitanje koncesija. Zato smo tražili dokumente, odgovore i javno dostupne informacije. Uspjeli smo raskrinkati projekt vezan uz magnezij na Kupresu. Uspjeli smo raskrinkati druge projekte vezane za megalomansku koncesijsku praksu u HBŽ.
Raskrinkati ćemo svaki projekt koji se dogovara iza zatvorenih vrata i servira javnosti na gotovo! Ovdje se ne radi o protivljenju gospodarskom razvoju. Radi se o protivljenju modelu upravljanja prirodnim dobrima. Građani moraju znati tko traži koncesiju, što se daje, na koliko godina, pod kojim uvjetima, za čiju korist, uz kakve posljedice za okoliš i što konkretno od svega toga ostaje lokalnoj zajednici.
Ovo nisu neugodna pitanja. Ovo su minimalni standardi odgovorne vlasti. Prirodni resursi nisu nečiji politički plijen, niti se o njima smije odlučivati kao da su privatna imovina ljudi koji se trenutačno nalaze na funkcijama. Mandati prolaze. Posljedice odluka o prostoru, vodi, šumama i rudnim bogatstvima mogu ostati desetljećima. Posebno je neprihvatljivo da javnost dobiva informacije tek kada su projekti već odmaknuli, kada postoje studije, investitori, planovi i procedure. Transparentnost koja počinje nakon donošenja ključnih odluka nije transparentnost.
Redoslijed mora biti obrnut: prvo potpune informacije, javna rasprava, stručne analize i jasan odgovor na pitanje javnog interesa, a tek onda odluke. Kod projekata koji mogu trajno promijeniti prostor nije dovoljno reći da će „sve biti po zakonu“. Zakonitost je minimum. Javnost mora znati i je li projekt gospodarski opravdan, koje rizike nosi, koliko lokalna zajednica od njega dobiva i tko će odgovarati ako posljedice budu drukčije od obećanih.
Na tome ćemo nastaviti inzistirati. Ne zato što smo protiv razvoja i ulaganja. Upravo suprotno. Razvoj koji ima ekonomsku računicu, poštuje okoliš i ima podršku informirane lokalne zajednice treba poticati. Ali razvoj ne može biti parola kojom se unaprijed opravdava svaka eksploatacija prostora i prirodnih dobara.
Kupres i cijela Hercegbosanska županija imaju resurse čija vrijednost višestruko nadilazi jedan mandat, jednu vlast ili jednog investitora. Zato pitanje nije samo što se može izvući iz naše zemlje danas. Pitanje je što će od te zemlje ostati ljudima koji ovdje trebaju živjeti sutra.
I upravo zbog toga, kada se odlučuje o našoj zemlji, našoj vodi i našim prirodnim resursima, javnost mora biti za stolom, a ne pred gotovim činom. Sutra, kada HRS preuzme odgovornost, politika će otvoriti svoja vrata. Transparentnost raspolaganja javnom imovinom je minimum ispod kojeg nećemo preći. Djelima smo pokazali da stojimo iza svojih riječi. Djelima ćemo jamčiti da će to biti tako kada preuzmemo odgovornost za svoju županiju!
Tanja Ćurković
HRS
Sponzorirani sadržaj - Opći izbori BiH 2026
