Ne čuva se dom uništavanjem polja i šuma, razaranjem brda i planinskih vrhova niti predavanjem prirodnih resursa interesima tuđeg kapitala. Kruzi, Livanjsko polje i Cincar nisu prazne površine na karti, nego prirodni, gospodarski, stočarski i turistički resursi koji su generacijama hranili ljude.
Na Kruzima su nekada boravile desetine tisuća grla stoke. Samo 16. srpnja 2018. kod lokve Mašeta nalazilo se oko 900 konja. Danas su pojilišta zapuštena, izvori devastirani, farmera je sve manje, a tijekom suše vodu za konje morali su dopremati građani, ljubitelji životinja, vlasnici terenskih vozila, pa i vojska. To najbolje opisuje (ne)razvojnu politiku ovog prostora: za elaborate, koncesije i energetske projekte uvijek postoji plan, a za vodu, stoku, poljoprivredu i održavanje postojećih resursa: sustava nema.
Istodobno se prostor na kojem se desetljećima proizvodilo meso, mlijeko i livanjski sir sve intenzivnije promatra kroz megavate, turbine i solarne panele. To nije bezazlena promjena namjene prostora. To je promjena životnog i gospodarskog modela. Jedno selo poput Kablića, s približno 250 krava i 500 ovaca, kroz mlijeko, sir, telad i janjad može stvarati vrijednost od približno milijun KM godišnje. Livanjski kraj ima više od četrdeset sela. Nekada su poljoprivreda i stočarstvo na ovom području stvarali desetke milijuna maraka, a danas sela ostaju bez ljudi dok se najvrjedniji prostor priprema za eksploataciju.
Zato pitanje nije jesmo li za obnovljive izvore energije. Pitanje je: tko ima korist, koliku cijenu plaća lokalna zajednica i što trajno gubimo? Prema dostupnim podacima, prihod Vlade HBŽ od koncesija iznosi oko 590.766 KM, dok se prihod od mineralnih sirovina kreće oko 100.000 KM. To su iznosi koji moraju biti uspoređeni s dugoročnom vrijednošću poljoprivrede, stočarstva, turizma, vode, krajobraza i zemljišta koje se daje na višedesetljetno korištenje.
Prirodni resursi nisu ničiji stranački plijen niti rezervni prostor za investitore. Polje koje jednom industrijalizirate nije isto polje. Planina koju presiječete cestama nije ista planina. Pašnjak koji prenamijenite prestaje biti pašnjak. Zato „zelena energija“ ne smije biti alibi za svaku investiciju i svaku lokaciju.
Prije svake nove koncesije mora se jasno utvrditi javni interes, stvarna korist lokalne zajednice i kumulativna šteta po prostor. Jer investitor može otići, tvrtka promijeniti vlasnika, a koncesija isteći. Ali uništen prostor ostaje nama.
Na listi Hrvatske republikanske stranke BiH, pod rednim brojem 12, nalazi se Ivan Dolić, koji nam se priključio uoči izbora i svjesno prepustio vodeća mjesta na listi mlađim članovima, uz jednostavnu i snažnu poruku. Ivan Dolić bio je jedan od zapovjednika u brigadi Petar Krešimir IV HVO-a, a danas je glas branitelja, umirovljenika i svih onih koji godinama traže više poštovanja, reda i odgovornosti u sustavu.
Kao umirovljenik koji vrlo dobro poznaje probleme ljudi svoje generacije, posljednjih petnaestak godina kontinuirano je upozoravao i na nepravilnosti i bezakonje povezano s dodjelom i provedbom koncesija. Njegovo iskustvo, životni put i dosljednost dodatna su snaga liste Hrvatske republikanske stranke BiH.
HRS
Sponzorirani sadržaj - Opći izbori BiH 2026
