Kantonalni sud u Livnu usvojio je tužbu pokreta „Karton revolucija“ protiv Ministarstva gospodarstva HBŽ i poništio rješenje kojim je pokretu uskraćen pristup koncesijskom ugovoru za eksploataciju dolomita na lokaciji „Grguljača“ kod Kupresa.
Predmet je vraćen Ministarstvu, koje sada mora postupiti onako kako zakon nalaže: dostavom kopija dokumentacije.
U lipnju 2025. godine pokret je zatražio od Ministarstva kopiju koncesijskog ugovora i svih aneksa za kamenolom dolomita „Grguljača“, kao i podatke o tome koliko je koncesionar uplaćivao na ime koncesijske naknade, godinu po godinu. Dolomit je sirovina za proizvodnju magnezija, a kamenolom na Kupreškoj visoravni dio je iste priče koju je „Karton revolucija“ ovog ljeta, zajedno s udrugom „Mladi za Kupres“, uspjela zaustaviti kada je investitor povukao zahtjev za tvornicu magnezija. Htjeli su znati ko kopa, pod kojim uvjetima i koliko za to plaća. Navode iz Karton revolucije.
Ministarstvo je „odobrilo pristup“. Tako je pisalo u rješenju. U praksi, to je značilo da predstavnici „Karton revolucije“ mogu doći u Livno, najaviti se telefonom i gledati dokumente u njihovim prostorijama. Bez kopija, bez dostave, bez mogućnosti da bilo šta ponesu. Kada je pokret uložio prigovor, dobio je odgovor od jedne rečenice, bez ikakvog obrazloženja. Oba rješenja potpisala je ista osoba, ministar.
Sud je bio jasan i u četiri točke ispisao ono što bi svaka institucija u ovoj zemlji trebala znati napamet.
– Prvo, način pristupa informaciji bira onaj tko je traži, a ne organ koji je čuva. Ponuditi samo osobni uvid u prostorijama, bez umnožavanja i dostave, znači faktički odbiti zahtjev. Sud podsjeća da je takav stav sudska praksa zauzela i ranije.
– Drugo, ista osoba ne može odlučivati i u prvom stupnju i po prigovoru na vlastitu odluku. Time je povrijeđeno načelo dvostepenosti, pa je rješenje nezakonito samo po sebi.
– Treće, rješenje bez obrazloženja krši ustavno pravo na obrazloženu odluku. Organ je dužan cijeniti svaki prigovor, a ne odbiti ga jednom rečenicom.
– Četvrto, ako institucija smatra da informaciju ne može dati, mora se pozvati na konkretan izuzetak iz zakona i provesti test javnog interesa. Ministarstvo se nije pozvalo ni na šta. U odgovoru na tužbu navelo je samo da su ugovori „često ograničeni zbog osjetljivosti podataka“. Sud je to nazvao postupanjem „uopćeno, bez ikakvog argumenta“.
Ovo nije samo presuda o jednom kamenolomu. Ovo je presuda o načinu na koji institucije u Bosni i Hercegovini godinama izigravaju Zakon o slobodi pristupa informacijama. Ponuda da se dokument „pogleda“ u kancelariji, dvjesto kilometara daleko, bez kopije, najčešći je trik kojim se građanima uskraćuje ono što im po zakonu pripada. Sud u Livnu je taj trik nazvao pravim imenom.
Od danas, svaki zahtjev pokreta „Karton revolucija“ za pristup informacijama, u Konjicu, Fojnici, Šamcu, Tuzli ili bilo gdje drugdje, nosi i ovu presudu u prilogu. Institucije koje pokretu ponude „uvid“ umjesto dokumenta znat će šta ih čeka.
Ministarstvo gospodarstva HBŽ sada mora ponovo odlučiti o zahtjevu „Karton revolucije“ i dostaviti joj ugovor, anekse i podatke o uplatama. „Karton revolucija“ će zatražiti da to učini u zakonskom roku. Kada dokumentaciju dobije, objavit će tko je koncesionar, na koliko godina, koliko plaća i kakve veze ima s projektom tvornice magnezija. Kupreška visoravan je obranjena jednom. „Karton revolucija“ je namjerava braniti i dalje, s dokumentima u ruci.
Borba za pravo na informaciju je borba za sve ostale borbe. Ovo je jedna od njih, i „Karton revolucija“ je ovu borbu dobila.
