Umjesto života u tuđini, odabrao je svoje selo, prirodu i domaće životinje, a plan mu je ondje raditi, stvarati i uživati u onome što voli.
Nakon 14 godina života i rada u Njemačkoj, Mario Pravdić vratio se početkom 2026. godine u rodno selo Dobro kod Livna, gdje gradi obiteljsko gospodarstvo s magarcima, konjima i ovcama te planira razvoj proizvodnje magarećeg mlijeka i seoskog turizma.
Umjesto života u tuđini, odabrao je svoje selo, prirodu i domaće životinje, a plan mu je ondje raditi, stvarati i uživati u onome što voli. Kaže da je ljubav prema rodnom kraju na kraju presudila: „Nisam više mogao ni dana ostati u tuđini.“
Pravdić je gotovo cijeli radni vijek proveo u građevinarstvu – od 17. godine radio je u Hrvatskoj, a od 2012. godine 14 godina u Njemačkoj. Iako je ondje stekao financijske preduvjete za povratak, istaknuo je da su troškovi života znatno porasli te da se za ozbiljniju uštedu često mora raditi više poslova. Smatra da mu je boravak u inozemstvu donio radnu disciplinu, odgovornost i organizaciju, ali ga je želja za mirnijim životom i radom na vlastitom imanju povukla natrag u rodni kraj, govori za Glasa Hercegovine.
Na njegovu gospodarstvu trenutačno je 16 magaraca, sedam konja te nekoliko ovaca i pasa, a stado magaraca, koje voli još od djetinjstva, planira postupno povećati do približno stotinu grla.
Prvi gospodarski cilj mu je proizvodnja magarećeg mlijeka, a dugoročnije i izrada kozmetičkih proizvoda, krema i melema. Navodi kako se litra magarećeg mlijeka na tržištu kreće oko 150 do 200 KM, no zasad ga ne prodaje jer nema dovoljne količine, budući da magarice daju malo mlijeka.
Razmišlja i o proizvodnji magarećeg sira, za koji je čuo da može dosegnuti cijenu od 3.000 do 4.000 eura po kilogramu te da je za njega potrebno oko 32 litre mlijeka, naglašavajući da je riječ o okvirnim informacijama koje je prikupio učeći o uzgoju.
Osvrćući se na stanje u selu, upozorio je da se velik dio stanovništva iselio, zbog čega su mnoge kuće prazne ili povremeno korištene, dok su generacije odlazile u Njemačku, Austriju i Švicarsku.
Unatoč tome vjeruje da se uz rad, upornost i dobru ideju može živjeti u rodnom kraju. Mladima poručuje da ne čekaju mirovinu ako žele živjeti ondje gdje se osjećaju sretnima.
