Bivši pripadnik 2. gardijske brigade “Gromovi”, Albert Topić (44) zvani Poglavnik, iz Zagreba, osuđen je u odsutnosti nepravomoćno na zagrebačkom Županijskom sudu na ukupno 15 godina zatvora zbog ubojstva devetero mještana sela Mokronoge, muslimanske nacionalnosti, u kolovozu 1993. godine.
Topiću se, zajedno s njegovim suborcima iz HVO-a Ivanom Bakovićem i Petrom Majićem, već sudilo za ovaj zločin 1999. godine, te je Baković osuđen na 15 godina, dok su Topić i Majić tada bili oslobođeni. Baković je, budući da ga je i Kantonalni sud u Livnu osudio na 15 godina zbog istog zločina, kaznu izdržavao u Mostaru te je umro u zatvoru u travnju 2010. Vrhovni sud Hrvatske je, pak, u odnosu na Topića i Majića 2001. godine ukinuo presudu i vratio slučaj na ponovno suđenje na kojemu je Topić osuđen, a Majić oslobođen krivnje.
Topić je, dakle, osuđen jer je 10. kolovoza 1993. godine u selu Mokronoge naoružan došao zajedno s Bakovićem pred kuću obitelji Bešlaga. Na njihovo traženje ukućani su im otvorili vrata, nakon čega je Baković ušao u kuću i zatekao pet odraslih muškaraca, Huseina Bešlagu (25), Emira Bešlagu (20), Ibrahima Tiru (22), Muharema (26) i Mustafu Tiru (23) te još četiri odrasle žene, Subhu Bešlagu (23), Emiru Bešlagu (20), Diku Bešlagu (43) i Simhu Đuliman rođenu Bešlaga (30). Baković je u njih uperio pušku i natjerao ih da izađu pred kuću gdje ih je čekao puškomitraljezom naoružani Topić.
Odveli su nesretne ljude u šumu te im naredili da legnu potrbuške, a potom su ih izrešetali i usmrtili. Topić je, prema presudi, u njih ispalio najmanje 51 metak, a Baković najmanje 33 metka, koji su im nanijeli brojne ozljede glave, tijela i udova, od kojih su i preminuli. Majića, koji je oslobođen krivnje, teretilo se da je s nepoznatom osobom čuvao stražu da netko ne naiđe, dok su Baković i Topić pucali.
Svi su nakon zločina sjeli u auto i otišli u diskoklub u mjesto Roško Polje u općini Tomislavgrad. Pokojni Baković je tijekom suđenja kazao da je kao dobrovoljac bio u Mostaru, a tog 10. kolovoza imao je slobodan dan te da je bio u uniformi HVO-a, i to jako alkoholiziran.
Tijekom suđenja svjedočila je i tada devetogodišnja djevojčica Amela koja je preživjela pokolj. Ispričala je da su te večeri njih desetero gledali film te da je njezina sestra Subha krenula pripremiti kavu. U jednom je trenutku netko zalupao na vrata te je njezin brat Emir, koji je tad imao 20 godina, otvorio vrata jednom momku u vojničkoj uniformi koji se zove Ivan i koji je s njezinim bratom išao u školu.
Kad su krave izlazile
- Ušao je i rekao: “Lezite svi, ubit ću vas kao zečeve sviju!” U ruci je držao pušku i bombu koju je bacio pored vrata, a koja je eksplodirala izvan kuće. Na moju sestru Simhu, koja je imala dvoje djece, nategnuo je pušku. Nakon što smo ležali pet, šest minuta, naredio je da se dignemo i obujemo. Moja sestra je pitala mogu li ja otići na kat kuće kod djece spavati. Dopustio je i ja sam otišla, a odrasli su bili pred kućom i ne znam što je dalje bilo.
Cijelu sam noć bila u sobi sa sestričinom od godinu i pol dana i njezinom četverogodišnjom sestrom. Kad je svanulo i kad su krave izlazile, u sobu je došla sestra Mustafe Tira i pitala me gdje mi je sestra Subha. Odgovorila sam da ih je “otjeralo noćas” i to onaj kome je njezina majka govorila: “Kume, Ivane, nemoj, ćaća ti je bio dobar”, a on je odgovorio: “Neka je bio dobar, ja sam ustaša”. Potom je došao stric Omer i odveo nas djecu, a tijekom dana sam saznala da su nastradali moja majka, sestra, brat i rodbina - kazala je danas 31-godišnja žena.
Ostali ispitani svjedoci, među ostalim, govorili su i o tome da su odnosi obitelji Bešlaga i Baković bili odlični, a obitelj Tiro čak je i kumskim vezama bila isprepletena s Bakovićima.
Kiša metaka
Husein Bešlaga (25) - četiri prostrijelne rane leđa i noge
Emir Bešlaga (20) - šest prostrijelnih rana glave, leđa i nogu
Ibrahim Tiro (22) - 14 prostrijelnih rana trupa, vrata, zdjelice i nogu
Muhamed Tiro (26) - 12 prostrijelnih rana leđa, ruku i nogu
Mustafa Tiro (23) - 12 prostrijelnih rana leđa, zdjelice, natkoljenice
Subha Bešlaga (23) - 14 prostrijelnih rana glave i trupa
Emira Bešlaga (20) - osam prostrijelnih rana glave, trupa i ruku
Dika Bešlaga (43) - osam prostrijelnih rana glave, ruku, natkoljenica
Simha Đuliman (30) - pet prostrijelnih rana trupa i ruku
Herceg-Bosna
Iz obrane oslobođenog Petra Majića proizlazi da je bio pripadnik 2. gbr. HV-a te da se u ljeto 1993. godine, kad je došlo do većih napada na tzv. Republiku Herceg-Bosnu, veći broj mladića hrvatskih vojnika dobrovoljno javio za obranu HB i svi su organizirano otišli i bili smješteni na helidromu u Mostaru.
Slobodna Dalmacija
