Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u BiH za lipanj 2017. godine iznosila je 851 marku, što pokazuje nominalan pad za 0,3 posto u odnosu na prosinac 2016. godine.
Još gore je ako gledamo samo mjesec ranije, dakle svibanj kada je prosječna plaća iznosila 860 maraka, pa su plaće u samo mjesec dana u prosjeku manje za devet maraka. Dnevni list je nedavno radio analizu cijena osnovnih životnih namirnica u prvih pola godine iz koje je vidljivo da su cijene gotovo svih proizvoda više ili manje “skočile” u odnosu na kraj prošle godine što uz pad plaća dovoljno govori o standardu bh. građana.
Naime, prema brojim analizama u BiH oko 20 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva, a ovakvim tempom i (ne)radom bh. političara na kraju 2017. taj postotak će biti još i gori.
Plaće po djelatnostima
Još gori podaci od same prosječne plaće jesu oni o visini plaća u sektorima koji zapošljavaju uvjerljivo najviše građana koji imaju sreću da rade. Tako je prosječna plaća u sektoru “trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala” 618 maraka, a u sektoru “prerađivačka industrija” 633 marke. Jasno je kako i dvije ovakve plaće ne mogu niti izbliza pokriti potrošačku košaricu za četveročlanu obitelj pa se s pravom može reći da gro naših građana magijom uspijeva preživjeti “od prvog do prvog”.
Vrlo male plaće i dalje su u sektoru “građevinarstvo” te iznose 557 maraka, “djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane” 535 maraka, “administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti” 565 maraka te “umjetnost, zabava i rekreacija” 630 maraka. Plaće preko tisuću maraka su u djelatnostima “vađenje ruda i kamena” (1.015 maraka), “proizvodnja i snabdijevanje električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija” (1.356 maraka), “informacije i komunikacije” (1.257 maraka), “financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranje” (1.417 maraka), “stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti” 1.012 maraka, “javna uprava i obrana, obavezno socijalno osiguranje” (1.187 maraka) te “djelatnosti zdravstvene i socijalne zaštite” (1.078 maraka).
Naravno, uz plaće za standard bh. građana ključan parametar su i cijene osnovnih životnih namirnica. One su nažalost ponovno “skakale”, a neke i za izuzetno značajne iznose - kilogram maslaca u prosincu 2016. bio je 17,7 maraka, a cijena je u lipnju ove godine narasla na 19,2 maraka, kilogram banana bio 1,9 maraka, u lipnju 2,6 maraka, kilogram jabuka 1,4, na 1,7 maraka, kilogram graha sa 4,3 na 4,9 maraka itd. Ukoliko znamo kako su i mirovine ostale na razini od ranije, a to znači da se od njih ne može preživjeti niti pola mjeseca, a plaće padaju, nikoga ne treba iznenaditi da gotovo i nema kategorije stanovništva koja za jesen ne priprema prosvjede – umirovljenici, sindikati, poljoprivrednici, možda će na ulice ponovno i branitelji… Rezultate velebnog ekonomskog oporavka, to da će BiH biti najveće gradilište u Europi, da ćemo biti poput zapadne Njemačke čini se osjećaju samo naše političke elite.
“Proračunski domoljubi”
Iako su pokazatelji o padu nezaposlenosti u svakom slučaju pozitivni, ovakvi podaci o malim plaćama koje padaju svakako poprilično anuliraju ekonomske pokazatelje koji ukazuju na blagi oporavak. Jasno je kako ništa ne ide preko noći nego je ekonomski oporavak jedan proces za koji je potrebno vrijeme, užasna je situacija da je i dalje država najbolji poslodavac s najvećim plaćama, a u “državne jasle” mogu samo stranački poslušnici, rodbina i prijatelji bh. vlastodržaca.
Dok god se upravo ovaj segment ne počne mijenjati, odnosno da se broj i plaće “proračunskih domoljuba” rapidno počnu smanjivati, a rasti one u realnom sektoru (u kojem se vidi tko zna i hoće, a tko ne) ova zemlja neće krenuti uzlaznom putanjom. S obzirom kako se bliže izbori, a naše političke stranke ne znaju nikako drugačije djelovati doli izazivati međunacionalne tenzije te obećavati zapošljavanje državnoj administraciji i državnim tvrtaka, razloga za optimizam i nema previše.