U razgovoru za Katoličku dobrotvornu organizaciju "Kirche in Not" (Pomoć Crkvi u nevolji), vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić govorio je o položaju i razlozima odlaska katolika iz BiH.
Govoreći za "Kirche in Not" kardinal Vinko je, kako prenosi "Catholic Herald", istaknuo da je trajno krvarenje i curenje katolika ostavština rata 1992. – 1995. koji je uzrokovao da najmanje 250.000 vjernika – oko polovine katolika BiH – postanu izbjeglice.
"Tijekom rata i neposredno nakon njega većina katolika je protjerana iz svojih domova, a bilo je mnogo uništavanja i pljačke. Nakon rata nije bilo ni političke ni financijske potpore za trajni povratak izbjeglica i protjeranih", rekao je kardinal, a prenosi Nedjelja.ba.
Osvrćući se na mirovni sporazum postignut 1995., dodao je:
"Daytonski sporazum nije proveden u praksi i ponajviše su prepatili katolici Hrvati, koji su u brojčanoj manjini. Njima je teže obraniti njihova osnovna ljudska prava."
Također, kardinal Puljić je izrazio zabrinutost da će se društvo suočiti s neizvjesnom budućnošću. "Posljedice nesigurnosti su očite danas među ljudima te neki iz toga razloga i napuštaju zemlju. Oni su zabrinuti za budućnost svoje djece. Situacija je pogoršana različitim negativnim izvješćima u medijima, koja su iskorištena kako bi se zatrovala atmosfera", rekao je vrhbosanski nadbiskup.
Ocrtavajući predrasude prema vjernicima, dodao je:
"Ne postoje jednaka prava za katolike ondje gdje su oni manjina među većinom druge etničke grupe. Ova se diskriminacija očituje u političkom i administrativnom smislu, a osobito u području zaposlenja."
Glede situacije Katoličke crkve u BiH, kardinal je kazao kako postoji razlog za ozbiljnu zabrinutost glede budućnosti.
"Ako više ne bude Hrvata, to znači da neće biti ni katolika budući da su većina Hrvata katolici. Zbog toga je veoma važno stvoriti situaciju jednakih prava za sve", objasnio je nadbiskup te istaknuo kako, unatoč masovnom iseljavanju katolika, koje na godišnjoj razini iznosi približno u prosjeku 10.000, te nesigurnosti među onima koji ostaju, Crkva pokušava vjernicima vratiti povjerenje i nadu.
Treba podsjetiti kako je ova organizacija papinskoga prava u zadnjem desetljeću mnogo pomogla Vrhbosanskoj nadbiskupiji u obnovi crkava i drugih crkvenih zdanja, uništenih ili oštećenih tijekom zadnjega rata.
