Tridesetosmogodišnji Banjalučanin Mirko radi kao konobar u lokalnom kafiću u Banja Luci. Njegova mjesečna primanja su 425 eura. Od tog iznosa živi njegova tročlana obitelj.

Prema podacima Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, potrošačka korpa za listopad 2019. godine iznosila je 1.978,91 KM (989 eura).

Prilikom izrade Sindikalne potrošačke korpe u obzir je uzeta prosječna plaća isplaćena u Federaciji BiH, te minimalni troškovi života četveročlane obitelji koju čine dvije odrasle osobe i dva djeteta, od kojih je jedno u srednjoškolskom, a drugo u uzrastu osnovca.

Istovremeno, sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu obitelj, prema podacima Saveza sindikata Republike Srpske u tom bosanskohercegovačkom entitetu je 956 eura.

Ima li boljitka?

“Ne znam što bih vam rekao. Ekstremno je teško preživjeti, pogotovo kad čovjek ima obitelj. Stanje je svakim danom sve teže i teže, jer vidimo da cijene idu gore, onako kao što bi se reklo, mic po mic, po fening ili više, ali u suštini cijene pogotovo prehrambenih proizvoda strašno rastu, ali i cijena goriva je u ravnini s cijenama na Zapadu gdje su primanja puno veća”, kaže Mirko u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE).

U posljednjih dvadeset godina u Bosni i Hercegovini, život je postao, kaže Mirko, borba za preživljavanje.

“Čovjek se mora snalaziti na više načina i na više strana, pa tako reći pored jednog posla mora raditi još jedan. Ovako još kad se pojavi nešto sa strane, opet mora ići raditi, samo da bi preživio. Mi ne živimo, takoreći, mi preživljavamo”, smatra ovaj banjalučki konobar.

Potrebe djeteta su na prvom mjestu, priča Mirko za RSE, onda plaćanje računa za komunalne usluge, a onda tek kupovina hrane. Zbog teške ekonomske situacije, Mirko s obitelji razmišlja da ode iz Bosne i Hercegovine.

“Ne vidi se nikakav boljitak ni napredak. Vidi se kod elite u vlasti, ali ne kod naroda. Netko čak kaže: ‘Bolje smo živjeli u ratu’. Ovo nama nisu plaće, ovo samo socijalna pomoć i plaće i mirovine, samo se zavaravamo da je to plaća. Od plaće se živi, a ne preživljava”, ističe on.

Rastu i plaće i cijene

Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine prosječna neto plaća u zemlji, zaključno s listopadom 2019. godine iznosila je 932 marke (466 eura).

“To znači da je u odnosu na prethodnu godinu, 2018. godine, plaća nominalno viša za 4,2 posto”, kaže Mirsada Adembegović iz Agencije za statistiku BiH za RSE.

No, u odnosu na 2018. godinu rasle su i cijene proizvoda, ali i usluga u Bosni i Hercegovini, napominje Adembegović.

“U listopadu 2019. godine zabilježen je rast razine cijena proizvoda i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju u Bosni i Hercegovini. Taj rast je u odnosu na listopad prethodne godine (2018) iznosio 0,1 posto. Prosječni rast cijena zabilježen je u odjeljcima hrana i bezalkoholni napitci, zatim alkoholna pića i duhan, stanovanje i režijski troškovi, zdravstvo, rekreacija, kultura, obrazovanje i ostala dobra i usluge”, navodi za RSE Adembegović.

Mirsada Adembegović je ukazala i na cijene koje su i niže u odnosu na ranije godine.

“Prosječni pad cijena je zabilježen u odjeljcima odjeća i obuća i to za 10, 8 posto, zatim namještaja, kućanski uređaji i redovno održavanje kuće i ono što je interesantno, čak je zabilježen i prosječan pad cijena prijevoza. Inače je cijena prijevoza uvijek bila u porastu”, kaže Adembegović.

S druge strane sindikalna potrošačka korpa, koju je za studeni izračunao Savez sindikata Republike Srpske, za četveročlanu obitelj iznosila je 1912 KM (956 eura).

Najviše se troši na hranu

Prema ovim podacima domaćinstva najviše troše na prehranu, te stanovanje i režije, skoro 70 posto vrijednosti potrošačke korpe.

Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača DON iz Prijedora, kaže za RSE da ovi podaci pokazuju da od 22 radna dana, prosječan radnik 17 dana radi samo da bi platio hranu, za koju u prosjeku mjesečno treba 700 maraka (350 eura). Ako na to dodamo i ostale troškove života onda je sve jasno o kakvom životnom standardu građana se radi, ističe ona.

“Znači imamo umirovljenik koji nisu ni na nekom minimalnom primanju od 450 maraka (225 eura), a s druge strane imamo i veliki broj građana da rade za minimalac, a svjedoci smo da se tek sad sindikati bore da minimalna plaća bude 500 maraka (250 eura), što je opet jako malo novca da bi se uz sva poskupljenja preživio mjesec”, ističe Marić.

Mirovine samo za najnužnije

Umirovljenica iz Tuzle Slobodanka Nikolić kaže za RSE da ona kupuje samo osnovne potrepštine, jer ima mirovinu 300 KM (150 eura).

“Svi mi nekako gledamo da uštedimo. Nemaš da se rasipaš, da bi uzeo da pojedeš ono što ti hoćeš, nego ono s čime raspolažeš, to i kupuješ”, priča Slobodanka.

Godine 2009. prosječna plaća u Bosni i Hercegovini iznosila je 790 KM (395 eura), podaci su Agencije za statistiku BiH koji se nalaze na njihovoj web stranici. To znači da je u proteklom razdoblju prosječna plaća porasla za 142 marke (71 euro), odnosno 14 maraka (sedam eura) godišnje.

S druge strane, sindikalna potrošačka korpa prema podacima Saveza sindikata Republike Srpske, kako se navodi na njihovoj web stranici, 2009. godine iznosila je 1617 KM (808 eura) i bila je manja za 295 maraka (147,5 eura) nego danas, što opet pokazuje da su troškovi života rasli skoro 30 maraka (15 eura) godišnje.

Sindikati u potrošačku korpu računaju troškove stanovanja i komunalnih usluga, ishrane, tekućeg održavanja domaćinstva, odjeće i obuće, higijene i njege zdravlja, prijevoza te obrazovanja i kulture.

Da li je ranije bilo bolje?

Da rast troškova života nije pratio i rast plaća smatraju i anketirani građani Banjaluke, koji kažu da su prije 10 godina živjeli bolje nego danas.

Kada bi se u troškove života uračunalo i ono što ne ulazi u sindikalnu potrošačku korpu, raskorak između primanja i mjesečnih troškova bi bio još veći, smatra Rade Šegrt, urednik portala Udruženja ekonomista Republike Srpske SWOT.

“Naprimjer, tu bi bilo vrlo interesantno vidjeti koliko su poskupile režije, koliko je poskupilo gorivo, cigarete i neke druge trošarinske robe na što građani de facto troše mnogo veće količine novca nego na hranu”, ističe Šegrt.

Zašto troškovi života rastu brže od plaća

Ekonomista Željko Šajin također konstatira da troškovi života rastu brže nego zarade. Razlog za ovakvo stanje on vidi u tome da svake godine raste broj proračunskih korisnika i onih koji zavise od proračuna, što uvjetuje i veći rast fiskalnih izdataka po raznim osnovama, a da to ne prati porast produktivnosti rada.

“Zahvaljujući tim porezima i doprinosima koji su rasli u proteklih desetak godina, jednostavno nismo mogli nadomjestiti to niti produktivnošću rada niti novom dodatnom vrijednošću. Imamo malo proizvoda i usluga koji daju takvu mogućnost da se isplaćuju veće plaće, a zbog velike administrativne potrebe i raznih proračuna na svim razinama imamo stalno povećanje poreza i doprinosa i to je ono što je najznačajnije oticalo da plaće sporije rastu u odnosu na potrošačku korpu”, smatra Šajin.

Pratite Livno Online na Facebooku, Twitteru, Instagramu ili Youtube-u

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Livno Online ne može se smatrati odgovornim za izreceno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.Ukoliko ne posjedujete email adresu u polje za email adresu upišite abc@abc.com