- Kako bi se izborila s globalistima, pa i monopolom nad cijenama poljoprivrednih proizvoda, država mora zaštititi prvo malog domaćina, proizvođača - sažeo je u jednu rečenicu veliku problematiku bh. proizvođača poznati tešanjski voćar Edib Balić.
Iako se svrstava u male proizvođače, veliki je znalac u ovom sektoru. Na njegovu mješovitom imanju tri su grane, osnovna je voćarstvo s oko 70 posto na ukupno dva hektara, prati je nešto stočarstva s oko 20 posto, a ostalo su povrće i žitarice za prehranu obitelji, piše agroklub.ba.
Od miješalice do voćnjaka
Po profesiji strojobravar, u karijeri bilježi i crticu majstora za šivaće strojeve, pa i sezonskog radnika na miješalici u Hrvatskoj, gdje se zapravo dogodio preokret. Gledajući u "jedan dobar voćnjak kod Bjelovara", shvatio je da i u svojim Šijama kod Tešnja ima plodnu zemlju gdje je njegov djed uzgajao voćke. Kada se pripremao za novo zanimanje, prvo je pročitao je povijest područja i našao da je Tešanj nekad slovio za kraj šljiva i jabuka, pa se i suho voće za vrijeme Austro-Ugarske izvozilo vagonima. Voćnjak je pokrio protugradnom mrežom, osigurao i navodnjavanje, sve je po europskim standardima, kaže, dodavši da ništa ne prepušta riziku iako se posljednjih godina "otima i pravilo službe".
Ne krije da je morao mnogo učiti, a osim stručnih predavanja koja je posjećivao, znanje je "krao" i od agronoma koje je angažirao - oko sadnje, gnojidbe, rezidbe, prorjeđivanja. Danas sve to sam radi, a dodatno znanje crpi iz 1200 stranica stručne literature.
- Tko ne zna, mora angažirati najmanje tri agronoma, sve to treba platiti. Onda sam uzeo knjige pred sebe i jednu po jednu. Ni jedan iskusniji rezač neće vam orezati više od 200 sadnica po danu, a naplati najmanje 200 KM. Toliko sad u svom voćnjaku dnevno sam orežem, zaradim na sebi - kaže za Agroklub i kroz šalu dodaje da sebi odmah iz fonda za ulaganje prebaci novac u kućni proračun.
Edib i danas uči, a dosadašnje znanje stečeno iskustvom rado dijeli na društvenim mrežama. Nedavno je tako upozorio kolege da se spreme za predstojeću sezonu jer će biti najezda i bolesti i insekata. Nekada je, kako kaže, bilo pravilo da voćka mora mirovati zimi, ali za to su potrebne niske temperature kako bi se napravila ravnoteža između obrambenog sustava voćke i štetnika. No, snijega i zime na kakvu smo navikli nema već dvije-tri godine.
Krvava uš
- Tako je, recimo, krvava uš, koja se manifestira bijelim presvlakom, bila vani cijelo vrijeme, nije ulazila u zemlju, Znači, nije joj bilo hladno i ona je već krenula. Bubamara je znak da je nešto prisutno, da su neke kolonije krenule i već polažu jaja - objašnjava ovaj domaćin i dodaje da je takva zapažanja u ranijim godinama bilježio tek u ožujku i travnju.
To, kako navodi, znači da ono što je zapisano više ne vrijedi. Prvi tretman koji se, prema literaturi, radi kad počne pucanje pupa (kraj ožujka i travanj), morat će se, navodi, ove godine značajno pomaknuti, već na početak ožujka.
- Nama su fenofaze izišle izvan okvira voćnog kalendara. Sada je naša stvar kako ćemo se snaći. Bit će ove godine najezda kako patogenih elemenata, gljivičnih oboljenja, tako i insekata - smatra Balić.
