Novo istraživanje otkriva da čak i blagi, ali redoviti nedostatak sna može dovesti do značajnog nakupljanja kilograma. Ova naizgled bezazlena navika također povećava rizik od razvoja ozbiljnih bolesti srca i dijabetesa tipa 2.
Postoji iznenađujuće jednostavan trik za suzbijanje debljanja i smanjenje rizika od srčanih bolesti i dijabetesa tipa 2, a sve što je potrebno jest otići na spavanje na vrijeme. Novo istraživanje, čije je rezultate objavio New York Post, pokazuje da čak i mali, ali konstantni gubitak sna može rezultirati nakupljanjem otprilike pola kilograma u samo šest tjedana. Promatrano na godišnjoj razini, to bi značilo gotovo četiri kilograma viška, što je dovoljan razlog za zabrinutost. Većina dosadašnjih istraživanja o deprivaciji sna provodila se u dramatičnim uvjetima, gdje su sudionici smjeli spavati najviše četiri sata, no stvarni gubitak sna u svakodnevnom životu događa se u manjem opsegu, ali tijekom duljeg razdoblja. Upravo takva blaga deprivacija sna, kako navode znanstvenici, pogađa oko 30 posto odrasle populacije i predstavlja tihi, ali značajan zdravstveni rizik. Prenosi Večernji.hr.
U ovoj studiji znanstvenici su se usredotočili na odrasle osobe koje inače spavaju preporučenih sedam do osam sati, no tijekom istraživanja dobili su zadatak odgoditi odlazak na spavanje za 90 minuta. Tijekom šest tjedana, koliko je trajao eksperiment, sudionici koji su spavali samo pet do šest sati u prosjeku su se udebljali pola kilograma. Autor studije Faris Zuraikat, docent nutricionističke medicine na Sveučilištu Columbia, naglasio je ozbiljnost ovih podataka. "Kada se to ekstrapolira na cijelu godinu, očekivali bismo da bi gubitak manje od sat i pol sna svake noći mogao rezultirati klinički značajnim debljanjem", objasnio je Zuraikat. Spavanje se sve više prepoznaje kao treći stup zdravlja, uz prehranu i tjelovježbu, a ovi podaci potvrđuju da zanemarivanje kvalitetnog odmora ima izravne posljedice na tjelesnu težinu.
Jedan od ključnih razloga za debljanje leži u promjeni ponašanja. Sudionici istraživanja su tijekom razdoblja blage deprivacije sna provodili znatno manje vremena u tjelesnoj aktivnosti. U prosjeku su sjedili ili bili neaktivni oko 17 minuta dulje svakog dana. Kod muškaraca i žena u postmenopauzi ta se brojka gotovo udvostručila, dosegnuvši 30 dodatnih minuta neaktivnosti dnevno. "Čak i kada smo uzeli u obzir činjenicu da su bili budni dulje dok im je san bio skraćen, sudionici su provodili više vremena neaktivni nego kada su imali adekvatan san", istaknuo je Zuraikat, dodajući kako sjedilački način života sam po sebi povećava rizik od kroničnih bolesti.
Osim što nas čini umornima i nemotiviranima za kretanje, nedostatak sna izravno utječe na hormone koji reguliraju apetit. Kronični umor remeti ravnotežu grelina, poznatog kao "hormon gladi", i leptina, "hormona sitosti". Razina grelina raste, a leptina pada, što rezultira pojačanim osjećajem gladi i snažnom žudnjom za bogatom, slatkom i masnom hranom. Tijelo u takvom stanju traži brze izvore energije kako bi kompenziralo manjak odmora, što nas tjera na donošenje loših prehrambenih odluka. Uz to, neispavanost podiže razinu kortizola, hormona stresa, koji dodatno potiče apetit i skladištenje masnoća, osobito u području trbuha, stvarajući začarani krug umora i debljanja.
Izravne posljedice nedostatka sna na organizam su brojne i ozbiljne. Spavanje manje od sedam sati noću može dovesti do povišenog krvnog tlaka i upalnih procesa u tijelu, što stavlja dodatan stres na srce i potencijalno doprinosi razvoju srčanih bolesti. Tijekom sna krvni tlak prirodno pada, dajući srcu i krvožilnom sustavu prijeko potreban odmor. Manje sna znači manje vremena za taj oporavak, što dugoročno iscrpljuje kardiovaskularni sustav. Nedostatak sna također remeti regulaciju šećera u krvi, a poznato je da je prekomjerna tjelesna težina jedan od vodećih uzroka povišenog šećera. Kada tijelo postane otporno na inzulin, višak šećera u krvi pohranjuje se kao mast, a kratak ili isprekidan san može povećati rizik od inzulinske rezistencije za alarmantnih 40 do čak 80 posto, otvarajući put prema dijabetesu tipa 2.
Ipak, postoji i dobra vijest: dok nedostatak sna može uzrokovati debljanje, obrnuti proces također vrijedi. Gubitak prekomjerne tjelesne težine može značajno poboljšati kvalitetu sna. Smanjenje težine može olakšati opstrukciju dišnih putova koja uzrokuje apneju u snu, smanjiti upalne procese koji izazivaju nemir te ublažiti bolove u zglobovima koji vas mogu držati budnima. Međutim, opasnosti nedostatka sna ne zaustavljaju se na fizičkom zdravlju. Nedavna istraživanja ukazuju na to da je deprivacija sna jedna od nekoliko loših navika koje mogu ubrzati starenje mozga i povećati rizik od demencije i Alzheimerove bolesti. Studija je otkrila da su osobe koje spavaju manje od sedam sati imale više moždanih lezija povezanih s ovim neurodegenerativnim bolestima. San je, naime, ključan za obavljanje vitalnih funkcija mozga, kao što su popravak stanica, obrada sjećanja te uklanjanje toksina i otpadnih tvari koje se nakupljaju tijekom dana.
