Priče hrvatskih iseljenika nekad su teške, nekad sretne, nekad duge, nekad kratke. Ovaj put javila nam se hrvatska iseljenica iz Münchena, koja je u kratkim crtama opisala svoj životni put od 21-godišnje izbjeglice do uspješne poduzetnice.
'U München sam došla ratne 1993. godine. Zašto u München, pitali su me često. Kad kažem da je karta bila najjeftinija i nije daleko, smiju se i misle - šala. Došla sam sa 21 godinom u milijunski grad sa 105 DM. Za 12 dana sam imala i posao i sobu i tako je krenula moja odiseja u Münchenu. Tada, sa 21 godinom i kćerkicom od 1,5 god, koja je ostala kod tete na Hvaru. Piše Croexpress.eu.
Za pola godine sam dovela i kćerkicu i tetu i ostale članove obitelji i maloljetnog brata. Počinjem raditi u bavarskom restoranu gdje se pričao taj Bayerisch dijalekt, koji sam učila svaki dan. Poznavanje njemačkog mi nije puno pomoglo na poslu. Od pomoćne radnice u kuhinji za pola godine sam počela raditi u restoranu kao poslužitelja i zarađivala duplu plaću. Napredovala sam i dalje i naposljetku, 1998. postala vlasnica firme za čišćenje sa 30 radnika.
Nakon šest godina sam promijenila branšu i 2004 otvorila prvi lokal u Münchenu koji imam još uvijek. U međuvremenu sam otvorila dva kafića. jedan restoran i dvije pekare koje vodi moja najstarija kćerka. Danas zapošljavamo 18 radnica i jednog dečka. Pretežno su iz Hrvatske i trudim se svima pomoći, uvijek koliko je unutar mojih mogućnosti.
Majka sam četvero djece i mislim da sam uspjela ostvariti sve snove jedne izbjeglice koja je došla u München i ostala živjeti. Ovo je moj grad, najviše ga volim. Tu sam rodila troje djece, stekla sva prava, i ispunila svoje snove!'
