Dr. sc. don Jure Strujić u rujnu prošle godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu obranio je doktorski rad s naslovom: "Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije".
Voditelj je knjižnice još iz vremena Teologije u Splitu, od 1992. godine pa sve do danas. Bio je, od 1994. do listopada 2007., i voditelj informatičkih poslova te je vršio i službu CARNet i Microsoft koordinatora te webmastera na KBF-u u Splitu. Cijelo je to vrijeme radio i u pastoralu, a trenutačno je župnik župe Presvetog Trojstva u Sitnom Donjem. Piše Slobodna Dalmacija.
- Nakon televizijskog prijenosa uživo mise i propovijedi fr. Luke Prcele kod splitskih dominikanaca u javnosti su se čuli brojni komentari o tome kako politici na propovjedaonici nema mjesta. Što vi kao teolog i pastoralac o tome mislite?
- Politika je širok pojam te podrazumijeva sve ono što dotiče svakodnevni život. Nemoguće je povući oštru liniju razdvajanja vjere i politike. Vjerniku nije svejedno tko je na političkoj sceni i na koji se način formiraju ne samo ekonomske, nego i etičke odrednice društva u kojemu se živi. Stoga kršćanin treba aktivno sudjelovati u političkom životu, truditi se da odgojni, moralni i općenito vrijednosni ciljevi budu u skladu s njegovim vjerničkim opredjeljenjem. Crkva treba progovarati i o temama kojima obično dajemo politički predznak, a zapravo se tiču konkretnog društvenog života te spadaju i u područja moralnog i socijalnog nauka Crkve. Ipak, oltar i ambon ne bi smjeli postati mjestom političkog izjašnjavanja, obračuna ili prozivanja političara s kojima se eventualno ne slažemo. I ovaj slučaj koji je izazvao brojne različite reakcije pokazuje snagu medija, u ovom slučaju utjecaja televizije na javno mnijenje. To je i poziv na promišljanje i odmjerenosti pri nastupu crkvenih službenika u medijima.
- Evangelizacija preko medija i mogućnosti koje novi mediji pružaju za ostvarenje evangelizacijskog poslanja jedno je od poglavlja vaše disertacije. Koristi li Crkva dovoljno i prikladno medije za navještaj Evanđelja, odnosno, koliko su crkveni mediji vjerodostojni i utjecajni u društvu?
- Drugi vatikanski koncil je dekretom "Inter mirifica" označio nove, otvorenije i pozitivnije stavove Crkve prema medijima u kojima ne vidi suparnike, nego suradnike u evangelizacijskom poslanju. Ove saborske odluke trebalo je, naravno, pretočiti u konkretnost postkoncilske obnove. Posebno važan doprinos pružile su "Poruke papa" u prigodi Svjetskog dana društvenih komunikacija. Ovogodišnja poruka pape Franje je jubilarna, pedeseta po redu. Naravno, crkvena praksa je nerijetko u raskoraku sa smjernicama. Smatram da Crkva nedovoljno koristi medije u evangelizacijskom poslanju, često je nepripremljena za nove izazove, radije ostaje u prostoru klasičnog katehetskog obrasca te nema vlastitih medijskih resursa, niti djelatnika koji bi, kako reče papa Ivan Pavao II., "izvezli na pučinu" mreže. Postoji entuzijastički pokušaji posebice mlađih pastoralnih djelatnika koji intenzivnije koriste nova sredstva komunikacije u evangelizaciji. Dvojica naših biskupa su prisutni i na društvenoj mreži Facebook, mnoge biskupijske web-stranice su bogate sadržajima koji se redovito ažuriraju, crkvene redovničke i molitvene zajednice prisutne su u digitalnom prostoru, postoje brojni video i katehetski sadržaji ponuđeni na webu, uz brojne katoličke aplikacije za mobilne uređaje, imamo i nekoliko vrsnih aplikacija na hrvatskom jeziku. Važno je spomenuti katoličke portale te Facebook profile i Blog dnevnike katoličkog sadržaja te Laudato televiziju.
- I Papa je na društvenim mrežama...
Papa na Twitteru u ovom trenutku ima više od - milijuna sljeditelja te je sa svojim Twitter profilom na devet jezika najutjecajniji svjetski lider već tri godine zaredom. Od ožujka ove godine Papa je otvorio i račun na Instagramu. Ipak, stječe se dojam da Crkva još nije spremna za dvosmjernu dinamičnost komunikacijskih procesa kakvu nude nove tehnologije. Medijski prostor se još uvijek shvaća kao sredstvo u kojem se evangelizacijski sadržaj može ponuditi jednostavnije i brže te ga Crkva koristi kao oglasno sredstvo, a rjeđe kao prostor osluškivanja i susreta. Za promjene koje su nužni temelj novih oblika pastorala trebat će više povjerenja, transparentnosti i hrabrosti.
- Vojni biskup Jure Bogdan, u homiliji za ovogodišnju Sudamju, sa splitske je Rive otvoreno poručio: "Ulaže se puno napora da bi se medijski potisnula vjera i ono što vjernici zagovaraju, obezvrijedilo i prikazalo nazadnim, osobito ono što je Bog utisnuo u ljudsko biće, naravne zakone." Može li se medijski potisnuti vjera?
- Mi smo, nažalost, svjedoci sustavnog medijskog potiskivanja vjere. Događa se sustavna ateizacija koju je još papa Pavao VI. okarakterizirao kao "rascjep između Evanđelja i kulture" (EN 20). Papa Ivan Pavao II. također je govorio o "kulturi u kojoj je potporu izgubio kršćanski život" i okarakterizirao ju je kao "kulturu smrti", naglašavajući kako se vjernike u medijima nastoji "prikazati kao čudake" te se pitao ima li još za Krista mjesta u novim obavijesnim sredstvima, uočavajući kako se u medijima pokazuje "ravnodušnost sve do neprijateljstva" prema vjeri. Činjenica je da mediji mogu utjecati na javno mnijenje, odgojne procese, izbore životnih vrednota te formiranje stavova prema različitim životnim, pa tako i vjerskim temama. U medijskom zadržavanju na manifestativnom obličju vjerskog događaja ne ulazi se u srž poruke, nego se banaliziraju i na simplificiran način prikazuju vjerske istine, izvlače iz konteksta pojedine, ponekad i nespretne izjave crkvenih službenika. U posredovanju vjerskog sadržaja mediji se često zadržavaju na području informacije, zapostavljajući svoju formativnu ulogu i poslanje u izgradnji općeg dobra. Komercijalno-zabavna funkcija medija postaje dominantna, a gospodari medijskog prostora, koji imaju svoje ciljeve usmjerene prema profitu, političkom, ekonomskom, pa i ideološkom utjecaju, postaju moćni saveznici postmodernističkog relativiziranja čvrstih istina i moralnih zasada koje baštinimo kao duhovno bogatstvo predaka. Preko javnih foruma također se stvara negativan i odbojan stav prema vjeri. Stoga bi se moglo reći da je govor vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana temeljen na stvarnim činjenicama.
- U komunikacijskom areopagu današnjeg vremena susreću se različiti načini razmišljanja, različiti stavovi i stilovi života. Upravo u tom susretu s današnjim svijetom medijske kulture, Crkva je pozvana ostvarivati evangelizacijsko djelo koje joj je Gospodin povjerio. Kako kršćansku poruku ugraditi u "novu kulturu" koju stvara suvremeno komuniciranje?
- Inkulturacija evanđeoskih vrjednota trajni je zadatak crkvenog poslanja u suvremenom svijetu i prepoznatljiv oblik nove evangelizacije. Evanđelje smjera pojedinu kulturu oplemeniti i obogatiti te tako postati kvasac kulture. U tom smislu govorimo o pastoralu kulture. Novonastala kultura koja je proizvod i nevjerojatnog tehnološkog napretka i za Crkvu donosi nove izazove i mogućnosti, koje se ogledaju u interaktivnoj dvosmjernosti i multimedijalnosti, koje Crkva treba prihvatiti ako želi evangelizacijski zakoračiti u "digitalni kontinent", kako ga naziva papa Benedikt XVI. Prostor novih društvenih digitalnih mreža postaje i novo područje života mnogih ljudi, posebice mladih, te je važno u taj prostor unijeti evanđeosku poruku. Prisutnost Crkve u medijima važan je vidik inkulturacije evanđelja. Svaki bi kršćanin, koji je prisutan u tom novom forumu, kako ga naziva papa Ivan Pavao II., trebao ostvarivati specifično kršćansko svjedočenje na koje poziva i papa Benedikt XVI. govoreći o kršćanskom digitalnom profilu.
- Crkvena kultura razlikuje se od kulture javnih glasila. Novinari trče za vijestima, a kako su medijima češće zanimljivije one loše od dobrih vijesti, tako se u toj svakodnevnoj trci za profitom ne vodi dovoljno računa o vrijednostima koje Crkva svjedoči. Pratite li svjetovne medije i prihvaćate li kao autentično sve ono što oni objavljuju?
- Očito je da su mediji podvrgnuti imperativima profita i stvaranja uvijek nove vijesti koju treba zaodjenuti u ruho atraktivnog ili uznemirujućeg sadržaja kako bi opstala na izbirljivom tržištu. Stoga i religijske poruke koje prolaze kroz medijski filtar mogu lako izgubiti svoju autentičnost i svjedočansku snagu. Upravo zbog toga Crkva bi trebala zadržati specifičnost svoje komunikacije te se ne bi smjela podložiti logici senzacija i profita na štetu autentičnosti evanđeoske poruke.
U svakodnevnoj poplavi raznolikih medijskih sadržaja važno je umijeće selekcije i ispravnog odabira. Pokušavam pratiti važnije medijske sadržaje, naravno da u mnoštvu ponude stvaram vlastite izbore, želeći imati što objektivniju sliku društva u kojem živim. Ističem potrebu prepoznavanja skrivenih sadržaja i posrednog utjecaja te naglašavam važnost dekodiranja ponuđenog sadržaja kroz filtre istinitosti, smislenosti, etičnosti i korisnosti. U tom smislu možemo govoriti o potrebnom odgoju za medije, posebno mlađih generacija.
- Papa Frane je u ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan sredstava društvenih priopćavanja pozvao na razmišljanje o odnosu između komunikacije i milosrđa. Poželio je da način komuniciranja i služba crkvenih pastira nikad ne održavaju oholu i trijumfalnu nadmoć nad neprijateljem. Puno je bure izazvala i homilija kardinala Vinka Puljića kad je u Arbanasima upozorio žene kako se s njima ne bi postupalo kao sa štracama. Može li se govoriti o tome da ponekad u javnim nastupima naših biskupa i svećenika nedostaje svijesti o posljedicama izgovorene riječi?
- Čini se da je izraz "ohole i trijumfalne nadmoći nad neprijateljem" malo prejak. Crkva se svakako treba prilagođavati novim oblicima i stilovima komunikacije. Dvosmjerna komunikacija podrazumijeva osluškivanje, dijalog i argumente vlastitog života i sučeljavanja. Vrijedi istaknuti poznatu misao pape Pavla VI. o tome kako suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje, a ako učitelje sluša, to je zato što su svjedoci. Može se primijetiti da i u nastupima svećenika i pastira nerijetko prevladava stav dociranja i jednosmjerne komunikacije koja teško prihvaća odgovor (ili odgovornost). Stoga ne bih govorio o "trijumfalnoj nadmoći" u komunikaciji biskupa i svećenika, nego radije o nedostatku spremnosti na dijaloški susret u navještaju. Budućnost evangelizacije i pastorala zacijelo će biti znatnije obilježena dvosmjernom komunikacijom u susretu i obogaćenju svih sudionika.
