Stanko Krstin je među rijetkim Hrvatima u Srbiji koji su od tamošnjega pravosuđa dobili službeni i pravomoćni pravorijek da su u toj državi bili diskriminirani i šikanirani po nacionalnoj osnovi.
Borbu za svoja prava Krstin ipak ne misli skoro okončati, nego na temelju povijesne presude novosadskog suda tek najavljuje nove pravne i institucionalne bitke za jednakopravnost. Piše Slobodna Dalmacija.
On je, inače, prilično poznat i relativno uspješan vojvođanski gospodarstvenik, Šokac rođenjem iz okolice Sombora. Poznat je po humanitarnom radu, naporima na unaprjeđenju lokalne zajednice i iznimnoj društvenoj aktivnosti: predsjednik je Unije poslodavaca Vojvodine, angažiran je i u zajednici Hrvata Vojvodine, a bio je i osnivač i predsjednik Građanske udruge za borbu protiv mita i korupcije u Novome Sadu.
Inače je vlasnik uspješnoga tiskarskoga poduzeća, zbog kojega je prije niza godina dospio u sukob s predsjednikom Ekološkog pokreta iz Novog Sada Nikolom Aleksićem. Aleksić mu je godinama ometao poslovanje uporno mu šaljući inspektore koji su tiskari priječili rad zbog navodnih ekoloških problema za životnu sredinu, no Krstin je otpočetka tvrdio da je dokumentacija kojom ga se optužuje krivotvorena i da je riječ o osveti jer nekima ne želi plaćati reket. Zbog neučinkovitoga djelovanja institucija u Vojvodini, Krstin je najprije pokušavao upozoravati na svoj problem javnim prosvjednim akcijama, a onda je protiv Nikole Aleksića odlučio pokrenuti građansku parnicu. Na kraju duge pravosudne priče, koja je okončana prije dva dana presudom Žalbenoga suda u Novom Sadu, Nikola Aleksić proglašen je krivim za diskriminaciju Stanka Krstina po nacionalnoj osnovi, te je osuđen na kaznu od 100 tisuća dinara (oko 800 eura).
Tijekom sudske rasprave Krstin je uspio dokazati da su višegodišnji incidenti kojima je bio izvrgnut – a uključuju čak i pucanje na prozor te ispisivanje uvredljivih parola sa spominjanjem ustaša na fasadi obiteljske kuće – vjerojatno bili nadahnuti djelovanjem i pozadinskom harangom lažnog ekološkog aktivista Aleksića. On je Krstinu u više navrata hrvatsku nacionalnu pripadnost i javno spominjao u negativnom kontekstu, te mu je predbacivao angažman u vojvođanskoj hrvatskoj zajednici. Prozivao ga je da je kao pripadnik manjine u Srbiji špijun koji radi za hrvatsku obavještajnu službu i da je u Novi Sad došao po zadatku trovati žene, djecu, građane, golubove i pse... Stanko Krstin na sudu je isticao da je istina kako je po nacionalnosti Hrvat, ali da je rođen u Srbiji, u kojoj oduvijek živi i ispunjava sve svoje zakonske obveze.
Zanimljivo je da je Krstinu prošle godine naprasno otkazana dodjela nagrade za društveno odgovoran rad i zaštitu životne sredine od udruge građana "Moja Srbija", i to nakon što ih je neki ekološki aktivist (najvjerojatnije Aleksić) telefonom obavijestio kako laureat to priznanje ne zaslužuje. Prije suda Krstinu je u sporu s Aleksićem zadovoljštinu dala i povjerenica za zaštitu ravnopravnosti građana Republike Srbije. Stanko Krstin je novac koji mu Aleksić mora isplatiti na temelju pravomoćne sudske odluke odlučio donirati Dječjem selu u Srijemskoj Kamenici.
