Kada je u prosincu 2014. godine objavljeno da će u Bosansko Grahovo doći djevojke iz Albanije, sve reporterske ekipe su pohrlile u ovaj grad. Da snimaju neženje…imanja, stoku.
Svi i danas žive u nadi da će bijela kuga zaobići gradić u kojem je prije rata živjelo 9.000 stanovnika. Tadašnja lokalna vlast je u suradnji s Udruženjem “Ognjena Marija Livanjska” iz Beograda pokušala dovesti mlade djevojke iz okoline Skadra, piše Avaz.
I snosili su troškove. Ali na papiru. Nitko se oženio nije. Opet 150 neženja, koliko ih ima, ostade usamljeno. A sve kršni momci, doduše neki i u šestom desetljeću. Projekat je propao. Grahovo, nekako, još više utonulo u sivilo.
-Kako ćeš sresti ikoga na ulici kad nema žena da rađaju djecu – odgovara na pitanje “što je ovo pusto”, Bojo Gajić dok teško gura svoja invalidska kolica.
Kaže da je i njegov rođak čekao svoju Albanku.
-Izjeo vuk magarca, prijatelju. Ko’ i za sve drugo – dodaje Gajić i ode na pivo.
Na putu do sela Grkovci, srećemo čobana Vojina Đukića.
-Bez žena, bolan, nema ni sreće, ni nesreće. Imam sina u Sarajevu. I on otišao, kao i mnogi drugi – kaže Đukić.
Gleda svoje stado ovaca i koza i govori: – Baba i ja čekamo smrt. Da smjestimo kosti i ugasit će se ognjište Đukića u Grahovu.
Uputi nas on do Doktora. Tko je sad Doktor?
-Evo ti Jove, on se trebao ženiti. Ma kakvi, propalo odmah. Gluposti – govori Mirko Ivetić zvani Doktor u svom eminentnom lokalu pored puta, točno na raskrsnici prema Grkovcima.
Doktor, Jovo Parojčić i Mišo Trkulja vazdan sjede i piju. Piju rakiju, sapiru pivom. Šta rade?
-U šumu nasijeci drva, prodaj. Šta ćeš drugo?! Moj je prijatelj Željko Marinčić oženio Albanku. Ali ona došla, vidjela gdje je došla i za tri mjeseca pobjegla. Neće ovdje nitko – objašnjava Parojčić za Avaz.
Da idemo kod Željka, nema smisla.
-Majka mu je umrla prije tri dana, kakve Albanke, nije njemu sad do toga – savjetuju prijatelji.
Zemlje ima. Ima i stoke. Ali nema žena, pa nema.
-Ubi nas politika. Nego da mi nazdravimo, ko ga j*** – i nazdraviše.
Tako je još jedan pokušaj oživljavanja Bosanskog Grahova propao.
Pokušali smo i u Općini potražiti odgovore na neka pitanja. Zašto doktor u Grahovu radi samo od 9 do 11? Zašto nema niti jedne tvornice? Zašto je razrušen dom kulture? Zašto nema hotela? Pekare? Mesnice?
-Ne možete sad, dolaze novinari s entitetske televizije. Republika Srpska – kaže ljubazni portir.
