Službena verzija Zakona o koncesijama Hercegbosanske županije donosi tehnički uređeniji i normativni tekst u odnosu na ranije prijedloge.
Međutim, suštinski, niti jedno od ključnih spornih rješenja nije izmijenjeno. Zadržane norme koje dugoročno određuju odnos između javnog interesa, lokalne zajednice i koncesionara. Navode iz Hrvatske republikanske stranke na svojoj facebook stranici.
Zakon precizno uređuje postupke dodjele koncesija, ali ne postavlja jasne materijalne granice zaštite javnih dobara, okoliša i lokalne demokracije, uz velike pravno tehničke pogreške u pojedinim člancima. Izvadili smo najspornije detalje:
Članak 9 – Trajanje koncesije i dugoročno vezivanje javnih dobara
Dopuštaju se dugotrajne koncesije, uz mogućnost dodatnog razdoblja pripremnih radnji koje se ne uračunava u trajanje koncesije. U praksi, to omogućuje potencijalnu kontrolu nad javnim resursima od više od 50 godina. Problem nije samo duljina trajanja, nego izostanak obveznih periodičnih revizija javnog interesa, automatskog preispitivanja okolišnih učinaka, prilagodbe promijenjenim društvenim i okolišnim okolnostima. Ovakav model stvara dugoročni učinak, karakterističan za kvazi-privatizaciju javnih dobara.
Članak 24 stavak (3) – Lokalna zajednica i mogućnost zaobilaženja suglasnosti
Zakon predviđa suglasnost predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Međutim, isti članak dopušta da, ako lokalno vijeće ne donese odluku u propisanom roku, Vlada Županije može nastaviti postupak dodjele koncesije čime se suglasnost zajednice pretvara u formalnu fazu, a institucionalna šutnja tretira kao privremena zapreka. Odlučivanje se centralizira na razini izvršne vlasti.
Ovakvo rješenje ozbiljno slabi sadržaj lokalne samouprave i demokratski legitimitet koncesija koje duboko zadiru u prostor i okoliš određene općine ili grada.
Članak 31 – Izravna dodjela koncesije i pravna nesigurnost
Dopušta se izravna dodjela koncesija u iznimnim situacijama, ali bez dovoljno preciznih i restriktivnih kriterija. Time se ostavlja široka diskrecija izvršnoj vlasti i povećava rizik pogodovanja, osobito ako se zna da su sve aktualne koncesije dodijeljene izravno.
U istom članku prisutna je ozbiljna pravnotehnička pogreška u strukturi stavaka, jer nakon stavka (2) slijedi stavak (5) i (6), bez stavaka (3) i (4). Takva neurednost nije puka formalnost, već narušava pravnu sigurnost i omogućuje selektivno tumačenje norme u praksi.
Članak 43 – Povjerljivost podataka i ograničenje javnog uvida
Dopušta se ograničavanje dostupnosti podataka radi zaštite poslovne tajne, tržišnog natjecanja ili javnog interesa. Međutim, zakon ne definira koje kategorije podataka nikada ne smiju biti povjerljive. Bez jasnih granica, postoji realna opasnost da se kao povjerljivi proglase upravo financijski uvjeti koncesije, aneksi ugovora, okolišne obveze, sanacijski planovi. Time se sužava mogućnost stvarne javne kontrole, o čemu se govori u Članku 52.
Članak 52 – Registar koncesija kao potencijalni „registar bez zuba“
Uvođenje jedinstvenog elektroničkog registra koncesija je pozitivan pomak. Međutim, u kombinaciji s režimom povjerljivosti iz članka 43, registar može postati formalno transparentan, ali sadržajno prazan. Registar ima smisla samo ako zakon jamči minimalni obvezni skup javnih podataka. Bez toga, on postaje evidencija postojanja koncesija, a ne alat javnog nadzora nad njihovim uvjetima i posljedicama.
Članak 86 – Najsporniji članak cijelog Zakona: prijelazna odredba koja proizvodi materijalne učinke!
Članak 86 zadržava mogućnost priznavanja faktičkog ili de facto stanja koncesija nastalih u razdoblju pravnog vakuuma, uz nastavak izvršavanja prava i obveza do naknadnog usuglašavanja. Iako formalno prijelazna, ova odredba ima jasan materijalni učinak, jer retroaktivno proizvodi pravne posljedice. Stvara se kontinuitet prava iz pravno upitnih situacija, dok se suspendira redovni postupak dodjele koncesija.
Takav pristup potkopava načelo vladavine prava, narušava jednakost pred zakonom, te dovodi u pitanje ustavnu zaštitu javnih dobara i okoliša. Članak 86 predstavlja najozbiljniju normativnu slabost zakona i potencijalnu osnovu za ustavnopravno preispitivanje.
Sukob interesa i isključenje – formalni institut bez stvarnog učinka
Zakon uvodi institute sukoba interesa i isključenja gospodarskih subjekata, što je normativno pozitivan korak. Međutim, bez obvezne javne objave relevantnih podataka i neovisne provjere, kao i jasnih sankcija, ovi instituti ostaju deklarativni i teško provedivi u praksi.
Zaključna ocjena
Zakon o koncesijama HBŽ donosi proceduralnu uređenost, ali ne postavlja dovoljno čvrste granice zaštite javnog interesa. Zadržavaju se rješenja koja pogoduju dugoročnom vezivanju javnih resursa, slabi ulogu lokalne zajednice i normativno stabilizira postojeće i buduće velike koncesijske projekte.
Što bi zakon morao sadržavati kako bi doista štitio javni interes?
Potpuno brisanje ili temeljitu izmjenu odredbe o priznavanju "de facto" koncesija (ovo nije politička ocjena, o ovome se izjasnilo i javno pravobraniteljstvo)
Pravilo da bez izričite suglasnosti lokalne zajednice (gdje je javna rasprava obvezna, a i postoji mogućnost lokalnog referenduma) nema koncesije
Uključivanje pripremnih radnji u ukupno trajanje koncesije
Obvezne periodične revizije koncesija svakih 5 godina
Strogo ograničenje izravnih dodjela na kratkotrajne hitne slučajeve
Obveznu objavu svih financijskih i okolišnih parametara bez iznimke
Uvođenje obveze provedene procjene utjecaja na okoliš prije odluke o interesu, kao i obvezno, realno izračunato i neovisno sanacijsko jamstvo
---
Zakon nije otvoreno investitorski, ali je strukturno naklonjen investitorima, jer ne uvodi jasne zabrane, limite i obvezne korektive. Njegova najveća slabost nije u onome što izričito propisuje, nego u onome što ne ograničava, ne uvjetuje i ne preispituje dovoljno strogo. Ovaj zakon zaslužuje ozbiljnu amandmansku doradu i, po potrebi, ustavnopravno preispitivanje, jer koncesije nisu tehničko pitanje, nego pitanje dugoročne odgovornosti prema prostoru, ljudima i budućnosti.
Navode iz Hrvatske republikanske stranke.
Inače, prijedlog Zakona o koncesijama HB županije uvršten je u dnevni red sjednice Skupštine HBŽ koja je zakazana za utorak, 17.veljače.
