Uredba Vlade Hercegbosanske županije (HBŽ) o postupku, uvjetima, naknadi i kriterijima za osnivanje prava građenja i prava služnosti na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu države (Narodne novine HBŽ br. 5/25) predstavlja eklatantan primjer prekoračenja ustavnih ovlasti izvršne vlasti.
Uzurpacija zakonodavne funkcije: Skupština kao jedini zakonodavac
Temelj svakog demokratskog poretka je načelo podjele vlasti. Prema Ustavu HBŽ, jasno su razgraničene uloge zakonodavne i izvršne vlasti:
- Članak 18. Ustava HBŽ: Izričito propisuje da „zakonodavna vlast u Županiji pripada Skupštini Županije“.
- Članak 26. Ustava HBŽ: Definira da je Skupština ta koja „donosi zakone i druge propise iz nadležnosti Županije“.
Vlada HBŽ je tijelo izvršne vlasti. Njezina uloga je provođenje zakona, a ne njihovo donošenje. Donošenjem uredbe koja po svojoj prirodi i sadržaju zadire u materiju koja se isključivo uređuje zakonom, Vlada je izravno uzurpirala funkciju Skupštine i narušila ustavnu ravnotežu.
Zlouporaba članka 42. Ustava HBŽ: Kada Vlada (ne) smije donositi uredbe?
Ustav HBŽ predviđa iznimnu situaciju u kojoj Vlada može donositi uredbe sa zakonskom snagom, ali pod vrlo restriktivnim i kumulativnim uvjetima.
Kumulativni uvjeti iz članka 42. stavak 1.
Vlada je ovlaštena donositi ovakve akte isključivo u:
- Izvanrednim okolnostima (ratno stanje, neposredna ratna opasnost, prirodne katastrofe velikih razmjera) i
- Kada Skupština nije u stanju djelovati (fizička nemogućnost okupljanja, pravna blokada, nedostatak kvoruma iz objektivnih razloga).
Važno je istaknuti kako oba uvjeta moraju biti ispunjena istovremeno. U slučaju HBŽ, niti jedan od ovih uvjeta nije bio ispunjen. Skupština HBŽ redovito zasjeda, održava sjednice i donosi akte, što znači da ne postoji nikakva „onemogućenost u radu“. Korištenje ovog instituta u uvjetima normalnog funkcioniranja parlamentarizma predstavlja tešku povredu ustavnog poretka.
Privremenost akta (članak 42. stavak 2.)
Čak i da su uvjeti bili ispunjeni, Ustav propisuje da takav propis prestaje važiti čim prestanu razlozi ili najkasnije 60 dana od objave. Vlada HBŽ je spornu Uredbu donijela kao trajni akt, čime je dodatno prekršila ustavni okvir koji nalaže privremenost takvih izvanrednih mjera.
Kršenje zabrane raspolaganja državnom imovinom
Osim proceduralne neustavnosti na razini županije, Uredba je u izravnom sukobu s pravnim poretkom Bosne i Hercegovine i odlukama Visokog predstavnika.
- Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH: Ovaj zakon izričito zabranjuje bilo kakav oblik raspolaganja državnom imovinom do donošenja zakona na razini BiH.
- Šume su državna imovina: Ustavni sud BiH je u presudama U-9/19 i U-4/21 potvrdio da su šume i šumsko zemljište imovina države BiH, a ne entiteta ili županija.
- Pravo građenja je raspolaganje: U presudi U-3/24 (Vareš), Ustavni sud BiH je jasno definirao da osnivanje prava građenja ili služnosti predstavlja čin raspolaganja imovinom.
Slijedom navedenog, Vlada HBŽ nije imala pravni kapacitet da uopće uređuje pitanje raspolaganja imovinom koja nije u njezinom vlasništvu, a pogotovo ne putem uredbe.
Pravne posljedice: Ništavnost i odgovornost
Donošenje neustavnog akta ne ostaje bez pravnih reperkusija. Glavne posljedice su:
- Ništavnost (ex tunc): Smatra se da neustavna uredba nikada nije proizvela pravne učinke. Svi akti doneseni na temelju nje (ugovori, rješenja) su pravno ništavni.
- Pravna nesigurnost: Svi subjekti koji su postupali po ovoj Uredbi izlažu se riziku poništenja svih poduzetih radnji.
- Postupak pred Ustavnim sudom FBiH: Postoji jasna osnova za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Federacije BiH, koji ima nadležnost proglasiti ovakve akte nevažećima.
