Povodom međunarodnog dana ljudskih prava ne možemo a da se ne zapitamo:kako govoriti o ljudskim pravima kad su mnogima uskraćena temeljna prava-pravo na rad i dostojanstven život.
Po posljednjim podacima evropski smo rekorderi u nezaposlenosti oko 60 %.Naspram tih ljudi koji nemaju pravo ni na rad,mi koji radimo ne bismo smjeli ništa ni reći.
Kako žive oni,kad za nas vrijedi:TKO RADI BOJI SE GLADI!
Nekad je uposlenik u zdravstvu imao svoj status i ugled a danas je na margini,ponižen i u vječnoj borbi za golu egzistenciju.Naši vlastodršci zakidaju nas već godinama.
Sat rada u zdravstvu iznosi 2 KM i kao takav je najniži u Federaciji.Posljednjih desetak godina uposlenici ispaštaju i zbog neuplaćenih doprinosa te imaju poteškoća kod ostvarivanja mirovine.U Domovima zdravlja u Glamoču i Drvaru zbog blokiranja računa od strane Porezne uprave,te ostalih dugovanja,a o čemu je Vlada informirana, nije napravila ama baš ništa za spas ovih ustanova,uposlenici ne dobivaju punu plaću.Naime,za svoj korektan i savjestan rad dobiju umanjene akontacije.Uposlenici,nadalje,nemaju zdravstveno osiguranje što je apsolutno neprihvatljivo.Oni koji liječe druge,moraju sami plaćati liječenje.
U proračunu ove županije,a našeg osnivača,redovito se osiguravaju sredstva za isplatu regresa svih proračunskih korisnika bez obzira na poslovanje,rad ili nerad.Mi smo regres dobili posljednji put prije 17 godina.Medicinske sestre i tehničari,te pomoćno osoblje zdravstvenih ustanova duboko je razočarano i demotivirano plaćama od 660 KM,tj.330 KM a ponajviše odnosom osnivača prema uposleniku.
Sindikati su se u više navrata obraćali mjerodavnom ministarstvu,te inspekciji rada.Uposlenima nije moguće tražiti svoja prava putem štrajka jer nemamo formirano mirovno vijeće pa bi štrajk bio nezakonit.Na inicijativu za formiranjem Vijeća nismo nikad dobili odgovor.Podizanjem tužbi te blokadom računa ostali bi svi bez i takvih plaća.
I tako u krug.
Sve naše dosadašnje inicijative nisu naišle na interes onih koji primaju redovne i pune plaće za svoj (ne)rad.
Nadležni ministar nas je dugo ignorirao,pa potom dugo obećavao kupujući vrijeme da bi na kraju priznao kako je „SVE U RUKAMA POLITIKE“ te da on „NIJE SPOSOBAN RIJEŠITI NAŠE PROBLEME“.
Je li potrebno što više reći povodom dana ljudskih prava?
Mi koji radimo,vi što ne radite-što su naša prava?
Vi koji vladate,upravljate,godinama pred izbore prodajete maglu o domoljublju i mijenjate fotelje,lupate aute kupljene našim trudom i pritom nemate nimalo grižnje savjesti….
TKO VAMA DAJE PRAVA?
SINDIKAT MED.SESTARA I TEHNIČARA HBŽ Roberta Perković,bacc.s.
SINDIKAT POMOĆNIH DJELATNIKA U ZDRAVSTVU HBŽ Dionizija Drinovac
