U ratu je bila na liniji i branila svoj grad. Poslije ratnih dešavanja jedina opcija za Davorku Vrgoč bio je tečaj za deminiranje.
Kao trgovac je imala 250 maraka primanja, dok je tečaj bio plaćen 1200 maraka. Nakon dva mjeseca obuke, prvi teren je bio grad Mostar. Piše Source.ba.
Deminerka iz Livna već godinama uklanja neeksplodirana sredstva i navodi da nije zadovoljna statusom koji imaju demineri.
Federalnoj upravi civilne zaštite na raspolaganju je 24 sata kaže. Nije joj problem raditi, ali bi voljela da postoji više razumijevanja za ovaj posao.
Iako je u samom početku bilo pomalo čudno vidjeti ženu kao deminera, kolege su je vremenom prihvatile kao ravnopravnog radnika na terenu.
Ova samohrana majka kaže da bi njena djeca voljela da ona ode u mirovinu, ali još nije vrijeme za to.
Svaka tragedija na nju ostavlja trag kaže.
Davorka živi u obiteljskoj kući u Livnu. Iako joj posao nosi posebnu dozu opasnosti, nije je strah obući uniformu i krenuti na teren i tako će biti sve dok bude radila kao deminerka.
