Sa Petrom Galićem, ministrom znanosti, prosvjete, kulture i sporta u Vladi Hercegbosanske županije/Kanton 10 razgovarali smo o programu besplatnog predškolskog odgoja koji se realizira za djecu u svim općinama, pa i onim u kojima bilo kojeg oblika predškolskog odgoja nikad ranije nije ni bilo.
Prve godine program je realiziran kroz projekat „Povećajmo mogućnosti djeci u Bosni i Hercegovini za rano učenje“ uz pomoć UNICEF-a uz financiranje fondacije Dubai Cares i podršku Županije, dok se program predškolskog odgoja i obrazovanja u drugoj godini implementacije uz podršku ‘Dubai Caresa’ i Županije realizira u okviru projekta „Primjena koncepta ljudske sigurnosti u cilju stabilizacije zajednica u Kantonu 10“ koji finansira UN Fond za ljudsku sigurnost a implementiraju ga UN agencije u BiH (UNICEF, IOM, UNHCR i UNDP).
Galić govori o tome koji put je program prošao od inicijative UNICEF-a, do programa koji danas prihvata cjelokupna zajednica, odjecima programa u osnovnim školama u kojima su učiteljice zadovoljne činjenicom da im u prve razrede dolaze za nastavu pripremljena i socijalizirana djeca, kao i činjenici da u situaciji kad je pokrivenost predškolskim odgojem na nivou BiH veoma niska, HBŽ/Kanton 10 ima pokrivenost skoro 100 odsto!
Od prvog dana ste uz projekat, kako vam je sve izgledalo na početku?
“Inicijativa je krenula od UNICEF-a BiH, resorna ministarstva su dobila pismo namjere, održano je nekoliko sastanaka s njima. Iskren da budem, osobno sam u početku bio skeptičan jer smo ranije imali slične pozive za neke projekte koji su ostajali na razini poziva, eventualno sastanka, nije bilo mnogo konkretnih inicijativa za poboljšanje kvalitete života u našoj županiji i šire. Predstavnik Ministarstva je otišao na sastanak, vratio se sa informacijom da je UNICEF, odnosno njihov donator u projektu predškolskog odgoja ‘Dubai Cares’ spreman implementirati svoj projekat na području naše Županije u suradnji UNICEF-a, Ministarstva obrazovanja i svih općina u Županiji, na način da će UNICEF osigurati maltene sve – od plaća odgajateljica, do materijalnih stvari unutar samih skupina djece, pa do određenih obuka za odgajateljice.
Čega ste se najviše pribojavali na početku?
Nakon toga sam krenuo u razgovore s načelnicima općina koje su trebale imati određene materijalne troškove u područnim školama koje su po zakonu bili dužni osigurati. Oni su to, kao i ja u to vrijeme, sa skepsom prihvatili, i uputili smo javni poziv da se prijave sva djeca od 2008. do 2010. godine. Išli smo na tri godišta iz straha da se neće naći dovoljno djece na području naše Županije. Na početku javnog poziva smo uvidjeli da se javio ogroman broj djece zainteresirane za predškolski odgoj na području naše Županije. Krenuli smo odmah u formiranje radnih skupina, bilo u dječijim vrtićima na područjima općina koje imaju takvu vrstu usluga, bilo u školama na području Županije, uključujući i područne škole gdje do sada djeca nisu imala prilike sudjelovati u predškolskim aktivnostima. Nakon što je krenuo poziv uhodavali smo se, UNICEF nam je omogućio da obučimo odgajateljice i da se izradi plan i program po kojem će raditi.
Kazali ste na početku da ste skeptični, besplatan preškolski program za djecu provodi se evo treću godinu, kako danas gledate na sve?
S jedne strane gledam kao resorni ministar koji je krenuo u taj projekat, a s druge strane kao roditelj koji svoje dijete već treću godinu šalje u taj projekat. Vidim pozitivne pomake na svom djetetu, svoj ostaloj djeci, i na roditeljima koji su konstantno od početka devetog mjeseca zvali, pitali hoće li biti projekta. Od roditelja dobijamo masu poziva, mailova, pa čak i na ulici gdje su nam roditelji zahvaljivali i čestitali na realizaciji projekta, i na onome što su djeca kroz njega postigli. Moram naglasiti da smo mi jedina županija u BiH koji ima ovakvu vrstu predškolskog odgoja, i na to smo ponosni.
Na početku je udio UNICEF-a i donatora bio veći. U kolikoj mjeri se za ove tri godine Županija financijski uključila u projekat?
U prvoj godini, kako sam rekao, preko UNICEF-a se projekat u potpunosti financirao izuzev materijalnih troškova od strane općina za struju, grijanje, vodu… Ove godine UNICEF sufinancira sa 25.000, a Vlada sa ostatkom sredstava od nekih 60.000 maraka, otprilike dvije trećine sredstava, i već razmišljamo o proračunu za iduću godinu u kojem planiramo određena sredstva za nastavak projekta, a nadamo se da ćemo ili od UNICEF-a ili od drugih donatora dobiti dodatnu podršku jer, moram napomenuti, financijsko stanje naše Županije kao i svih institucija u FBiH i BiH nije na zavidnoj razini da sami možemo sve isfinancirati, ali cilj nam je osigurati određena sredstva.
Očekujete li podršku viših nivoa vlasti?
Od Federalnog ministarstva obrazovanja smo već slali zahtjeve za ovaj, i projekat asistenata u nastavi kao i projekat centra ‘Nova nada’, i nismo uspjeli dobiti nikakva sredstva. To ne znači da i naredne godine nećemo tražiti podršku viših nivoa vlasti.
U kolikoj mjeri je napredak u procentu s kojim Vlada financira ovaj projekat u odnosu na prvu godinu pokazao da se pravilno usmjerenim budžetiranjem ipak mogu naći sredstva za djecu?
Ne vjerujem da bi još došlo do ovakvog projekta u našoj Županiji da nije bilo inicijative od strane UNICEF-a, a da sam na primjer prije dvije godine došao s idejom da treba izdvojiti 60.000 maraka za organiziranje ovakve vrste nastave nisam siguran baš kako bih prošao. Kada sam pred Vladu ove godine došao s tom inicijativom, svi su je rado prihvatili i dali su maksimalnu podršku za nastavak ovog projekta. Ono što je posebno bitno istaći, je da smo za svu djecu s poteškoćama uključenim u program, osigurali i asistente.
U Livnu se program odvija u vrtiću, a koliko je područnih škola odnosno mjesta u kojima se program održava a da djeca nikad ranije nisu imala priliku pohađati bilo šta slično?
U pet skupina u područnim školama na području Općine Tomislavgrad nikad nije bila organizirana ovakva vrsta nastave, kao i u četiri na području Općine Livno. Na području Općine Bosansko Grahovo uopće nema dječiji vrtić i tu imamo jednu skupinu od 25 djece, već nekoliko godina ne postoji dječiji vrtić u Drvaru, i gore imamo organiziranu nastavu u tri skupine od 20-ak djece, 76 ukupno. U Kupresu imamo manju skupinu od 12 djece jer tu ima aktivan vrtić.
Na nivou BiH pokrivenost predškolskim odgojem je prema nekim podacima oko 13 odsto. Kolika je pokrivenost u vašoj Županiji kroz ovaj program?
Ako se pogleda odnos broja djece upisanih u naš program s brojem djece koja se upišu u prvi razred, otprilike je njih 60 odsto pokriveno programom. U Glamoču se ove godine prijavilo manje djece, pa ćemo ponoviti javni poziv s obziromda nemaju radio-postaju i teže je dospijeti do svih eventualno zainteresiranih.
Ako program pokriva 60 odsto djece, ostala djeca idu u vrtiće, znači li to da imate potpunu pokrivenost djece predškolskim odgojem?
Do sada imamo prijavljenih 339 djece za ovaj ciklus, a ako znamo da je broj upisanih u prvi razred osnovne škole oko 500, uz činjenicu da ostala djeca idu u vrtiće, ispadne da imamo pokrivenostskoro stoprocentnu, odnosno imamo omogućene uvjete da ona bude stoprocentna, a ostalo ovisi od roditelja koji možda ne žele slati djecu, a njih je vrlo malo.
Vjerujete li da će se projekat uspjeti uspješno nastaviti, i biti primjer dobre prakse drugima da uvedu sličnu praksu?
Ja osobno vjerujem da će se nastaviti realizirati. Poznavajući ljude koji sjede u Vladi i koji su spremni dati podršku jednom ovakvom projektu, a nadam se i potporama viših razina vlasti, međunarodnih organizacija u BiH. Samo treba nastaviti ono što je uhodano, ove godine smo već sve lakše pokrenuli na osnovu prethodnih iskustava, imamo mrežu na terenu koja funkcionira. Zakon predviđa 150 sati za djecu polaznike, a mi im kroz ovaj progam omogućavamo 300 sati godišnje, dvije godine zaredom smo opremili učionice za grupe djece, kupili određeni radni materijal, kolaž papir, bojice, igračke… Priča je stvarno dobra i pozitivna, i ne namjeravam olako stati.
Imate li povratne informacije iz osnovnih škola nakon prvih ciklusa predškolskog odgoja?
Prilikom nedavnog održavanja kolegija ravnatelja, otvorili smo priču oko ovog programa, gdje su mi rekli da je izuzetno veliki napredak djece koja su krenula u prvi razred. To su im posvjedočile učiteljice koje rade s djecom koje su rekle kako su djeca došla znajući držati olovku u ruci, znajući pisati, crtati, i što je najvažnije – došla su im socijalizirana djeca, spremna na usvajanje radnih navika.
