Jedan naš čitatelj, putem emaila, poslao nam je tekst o iskustvu u livanjskoj bolnici. Tekst prenosimo u cijelosti bez uredničke intervencije.
Ponukana slučajem u svojoj obitelj i konstantnim glasinama o lošoj usluzi u bolnici Livno odlučila sam ovo napisati.
Ovim ne želim nikoga optuživati jer za to nemam dokaza, bar ne onih dokaza koje traži sud, ali očigledni propusti koji su jasni su ujedno i neosporni.
Napominjem da uvijek postoje izuzetci i takvima ovo pismo nije upućeno. Oni znaju ko su!
Prije nekoliko mjeseci umrla mi je majka. Nekoliko dana nakon, kako kažu, rutinske laparoskopske operacije žuči. Napominjem da majka nikada nije imala problema sa tlakom, krvnim žilama i da je prije operacije bila zdrava u smislu da je to uistinu trebala biti rutinska operacija.
Majka, nakon nekoliko dana od rutinske operacije pod velikim bolovima dolazi na hitnu pomoc gdje je pregledava doktor stazist koji zahtjeva da se hitno javi svome kirurgu. Nije ga tada bilo. Pregledava je drugi kirurg i internist. Oni predlažu pregled i daljnje pretrage.
Medjutim odgovorni doktor odbija učiniti te preglede tvrdeći da oporavak ide normalno i da je riječ o upali. Moju majku nakon nekoliko dana opet šalje na kućnu njegu uz recepte za nekoliko tableta koje treba piti. Nakon dva dana, nakon prve popijene propisane tablete, moja majka pada u nesvjest, i opet se vraća u bolnicu. Odgovornog liječnika nema, ne dolazi ni nakon poziva. Majci je sve gore. Taj dan je umrla.
Utvrdila sam niz propusta u radu, odgovornosti, nedostatak ljudskosti odgovornog liječnika koji se kada je moja majka umrla nije ni pojavio (?), ogromnu količinu nemarnosti.
Postavlja se jasno pitanje kako je moguće da liječnik nije na svom radnom mjestu za vrijeme svog radnog vremena?
Postavlja se pitanje kako je moguće da nakon rutinske operacije netko umre i nakon svih apela taj isti liječnik se ne pojavi da kaže obitelji da je pacijent preminuo?
Da li je uprava bolnice učinila nešto nakon što je utvrđeno da dotični liječnik nije bio na svom radnom mjestu? Da li postoje posljedice i da li odgovorna osoba snosi bilo kakvu odgovornost za bilo kakve propuste ili se o svemu šuti i priča samo po hodnicima?
Nakon smrti majke nekolicina ljudi mi je dolazila i pričala o svojim iskustvima sa istim takvim rutinskim operacijama. Za neke slučajeve ljudi su tražili pravdu na sudu, za većinu nisu.
U našoj državi nema nema udruženja za zaštitu pacijenata, a samo jedan entitet ima zakon o pravima pacijenata. Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTS), u Bosni i Hercegovini je od 2011. do 2013. podneseno 56 prijava protiv nesavjesnog liječenja, izdato 27 naredbi o provođenju istrage, te podignuto sedam tužbi. Nitko ne zna koliko točno je takvih prijava trebalo uistinu biti jer se ljudi teško odlučuju na tužbe pod ptrepostavkom da pravda neće biti zadovoljena.
Očekujem da se usluga popravi i očekujem da će odgovorne osobe uistinu i postati odgovorne a ovo pišem ne bi li pomogla ostalima koji se nađu u sličnoj situaciji da traže svoje prava, kvalitetu usluge, najbolji tretman jer to može spasiti nečiji život!
