Ako Hrvatska, Slovenija, Srbija, Makedonija, a i mnoge druge države žele svoje građane uvjeriti kako, ipak, imaju stabilnu vlast samo trebaju prezentirati kako to izgleda u BiH.
Zadnjih tjedana sve državne vlade u republikama bivše Jugoslavije doživljavaju snažne potrese. Njihova (ne)stabilnost najzornije oslikava kako su se novonastale države snašle u tranziciji. Iz te „balkanske“ perspektive Hrvatska se doima kao politički mirna zemlja. Unatoč čestim i žestokim kritikama vlada Zorana Milanovića je preživjela dosadašnji dio mandata bez ozbiljnije rekonstrukcije. Pet ministara zamjenili su s četiri i unutar Vlade rotirali tri. Čačića su se morali odreći zbog odlaska u zatvor, Holy zbog nepromišljenog e-maila, Komadine zbog zdravlja, Veljka Ostojića zbog afere sa zemljom i Mimice zbog odlaska u Bruxelles. Za dvije i pol godine svog mandata Milanović je u hodu promjenio četvrtinu vlade.
Kod hrvatskih susjeda ovih dana velika su politička preslagivanja. Osobito je napeto u “deželi”. Ponovni izbor ljubljanskog gradonačelnika Zorana Jankovića na mjesto predsjednika stranke Pozitivna Slovenija (PS) uvod je u političku krizu koja je rezultirala raspadom vlade premijerke Alenke Bratušek i raspisivanjem novih prijevremenih izbora. U Srbiji se stanje stabiliziralo. Vučić je prije desetak dana uspostavio novu vladu. Rekonstrukciju je izvršio jer je htio apsolutnu vlast. Na prijevremenim parlamentarnim izborima dobio je više glasova (48.3 posto), nego Milošević devedesetih (46.9 posto).
I u Makedoniji je socijaldemokratska oporba još od 2012. godine konstantno pozivala na prijevremene parlamentarne izbore, a situaciju su komplicirali i odnosi albanskih i makedonskih stranaka. Nakon što su vladajući (VMRO -DPMNE) i njihovi albanski partneri nisu mogli dogovoriti o kandidatu za predsjednika države raspisani su i prijevremeni parlamentarni izbori na kojima su prije desetak dana pobjedili konzervativci iz VMRO-a.
Ako Hrvatska, Slovenija, Srbija, Makedonija, a i mnoge druge države žele svoje građane uvjeriti kako, ipak, imaju stabilnu vlast samo trebaju prezentirati kako to izgleda u BiH. Tamo je pravi horor. Kaos. Evo djelića priče za rubriku “vjerovali ili ne”.
BiH ima čak 14 vlada (državnu, dvije entitetske, 10 županijskih i distrikta Brčko). Na državnoj razini vlast je formirana tek nakon 14 mjeseci, a rekonstruirana je po jednom svake godine. Prvo je iz vlasti izbacivana Tihićeva SDA, pa onda bivša stranka Radovana Karadžića -SDS, a prošli tjedan SBB- Fahrudina Radončića. Kreatori sve tri smjene (rekontrukcije) bili su oni koji su se nakon izbora 2010. godine proglasili „izbornim pobjednicima“ - Lagumdžijin SDP i Dodikov SNSD. U Vijeću ministara BiH stanje je dodatno zakomplicirala najava smjene ministra Damira Ljubića, koji se razišao s novim vodstvom HDZ-a 1990.. Danas više nitko ne zna ima li državna vlada parlamentarnu većinu. Na federalnoj razini bez legitimnih Hrvata formirana je nelegalna vlast pet mjeseci nakon izbora i to grubim kršenjem Ustava. Prva kriza nastupila je 2012. kada je SDP htio izbaciti ostale partnere iz vlasti. Od tada do danas se redaju pokušaji smjena, prebjezi ministara i trgovina među četiri stranke i nekoliko interesnih skupina. Tko je tamo na vlasti sam Bog zna.
Kaos je i unutar 10 županijskih Vlada. Čak ih je osam tijekom ovog izbornog mandata rekonstruirano. Najčešće je to bio slučaj u Sarajevu i Tuzli, gdje politički obrati podsjećaju na turske ili meksičke sapunice. U Sarajevu su SDP i SDA prvo zajedno formirali vladu pa je onda SDP izbacio SDA, da bi nakon nekoliko mjeseci SDA okupila savez za smjenu SDP-a. Na kraju je, u naletu prosvjeda, i nova SDA vlada dala ostavku.
U Tuzli su također SDP i SDA prvo formirali zajedničku vladu, potom je SDP izbacio SDA, a ubrzo je i SBB zamijenio novim partnerima. No i ta SDP-ova rekonstruirana vlada izdržala je samo do prosvjeda u veljači, nakon kojih je formirana navodna “ekspertna” vlada kojom opet upravljaju zajedno SDA i SDP.
Strogo kontrolirani kaos rezultat je prvenstveno činjenic da se vladajuće koalicije na svim razinama uspostavljaju s manje-više prevarantskim i neiskrenim namjerama. Raspadi koalicija, blokade vlasti, međusobne kaznene prijave, montiranje afera, samo potvrđuju kako nema jasnog cilja oko kojeg su se političke snage u BiH spremne okupiti. Ne postoji neophodna kritična masa političkih snaga koje žele istinski napredak. Nacionalisti pod krinkom socijaldemokrata pljačkaju zemlju pred očima nemoćnih građana. Međunarodna zajednica mirno to promatra. Pomalo paradoksalno, ali spas države vide u povratku bivših nacionalista. Sad su miljenici postali Karadžićevi SDS-ovci. Njih žele u novoj vladi. Tko zna, možda SDS i označi kraj devetog kruga pakla. Ili se tek đavolska bh. komedija u BiH nastavlja i nakon listopadskih izbora.
Jozo Pavković/Večernji
