Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetska banka krajem su prošle godine objavile da pandemija COVID-19 gura više od pola milijarde ljudi u ekstremno siromaštvo, najtežu ekonomsku katastrofu od 30-ih godina prošlog stoljeća. Nakon toga dogodila se invazija na Ukrajinu, što kao posljedicu ima inflaciju diljem svijeta, a time i u BiH, piše Večernji list BiH.

I dok se bogatije zemlje još uvijek relativno dobro nose s krizom, one siromašnije poput BiH upale su u ogromne probleme. Ionako osiromašeno stanovništvo, koje je živjelo na rubu siromaštva, palo je ispod te granice.

Procjene inflacije

U prvoj polovini godine, prema procjenama CB BiH, inflacija bi mogla dosegnuti 9,2%, a ekstremna procjena pokazuje da bi inflacija mogla rasti i iznad 12%. Većina bh. građana, s ionako niskim prihodima, toliku inflaciju ne može izdržati. Prije pojave COVID-19 svako šesto kućanstvo, odnosno 15% stanovništva u BiH, bilo je siromašno, dok je polovina stanovništva živjela na granici siromaštva.

Posljednje dvije godine na tisuće onih koji nisu spadali u ovu kategoriju upalo je u siromaštvo, a politika ne poduzima ništa kako bi se pritisak cijena na građane smanjio. Pokrivenost sindikalne potrošačke košarice prosječnom plaćom tek je malo veća od 40%. Prosječna plaća dovoljna je tek za potrebe prehrane četveročlane obitelji, pa i ne čude sve dulji redovi pred pučkim kuhinjama. U BiH je, nažalost, sve više gladnih. Anto Domazet, profesor na Ekonomskom fakultetu UNSA-e, nije optimističan kada je u pitanju porast broja siromašnih.

- Inflacija bi mogla baciti u siromaštvo do jedne trećine stanovništva u BiH s oko 25% nakon akutne faze COVID-19 - rekao je Domazet, prenosi portal Buka.

- Inflacija je nevidljivi porez i najviše škodi onima s niskim dohotkom - rekao je za portal ekonomski analitičar Admir Čavalić. Dodaje kako država u kratkom roku ima koristi od inflacije jer rastu prihodi od poreza na potrošnju, u našem slučaju neizravnih poreza, poput PDV-a.

- Inflacija kratkoročno uvjetuje jačanje domaćih proračuna koji imaju značajniji potencijal socijalne potpore. Dakle, trebamo nove modele socijalne potpore najugroženijima - podjela paketa egzistencijalnih dobara preko koncepta vaučerizacije, digitalna transformacija institucija za pružanje socijalne potpore itd., uz više izdvajanja proračunskih sredstava.

Uz navedeno, možemo poboljšati vanjskotrgovinsku politiku tako da olakšamo uvoz, a kako bi građani (i gospodarstvenici) imali više uvoznih alternativa - rekao je Čavalić. Ukidanje fiskalnih i parafiskalnih nameta, vjeruje, jedan je od važnijih koraka u borbi protiv inflatornih učinaka u BiH.

Redovi za komad kruha

U udrugama potrošača smatraju kako BiH gotovo da i nema instrumente za djelovanje i zaštitu građana od poskupljenja. Kategorični su da su vlasti, na svim razinama u BiH, do sada morale pronaći odgovarajuće mjere kako bi pomogle najugroženijim kategorijama stanovništva. I dok se konkretna pomoć čeka, i oni sa stalnim poslom staju u redove za koru kruha.

Na ozbiljnost ovog problema, za koji država nema adekvatan odgovor, upućuju i podaci iz javnih kuhinja, gdje se, u nešto više od njih 20 diljem BiH, svakodnevno pripremi 8000 obroka. Iz dana u dan povećava se broj ljudi koji si ne mogu priuštiti ni jedan topli obrok dnevno, a većina lokalnih zajednica nema dovoljno sredstava za to.

- Prošlog nam je mjeseca od primanja ostalo 30 KM da kupimo nešto za kuću. Naravno da nam je velika pomoć kad dobijemo kruh, a kamoli varivo. Nekad bude i još pokoja namirnica - šećer, jogurt, mlijeko - kaže jedan od korisnika javne kuhinje.