Tradicija, običaji i specifična nacionalna kuhinja više nisu prioritet prilikom pripreme obroka u BiH jer je kupovna moć potrošača ta koja sve nadvladava i postavlja prioritet. Mnogo se češće na trpezi mogu pronaći prerađevine od mesa, poput parizera i kobasica, koje su u usporedbi sa sirovim mesom mnogo jeftinije, ali i štetnije kada je riječ o ljudskom zdravlju, piše Večernji list BiH.

To i ne začuđuje s obzirom na to da se kilogram svinjetine rijetko može naći ispod 10 KM. Za kilogram teletine treba izdvojiti i do 28 KM, junetine oko 19 KM, dok je za piletinu potrebno i do 15 KM. Za standard bh. građana previše. Ljudi su sve očajniji jer je borba za opstanak postala svakodnevica. Plaće ne rastu, a troškovi života sve su veći.

- Kupujem manje nego ranije i pokušavam sve to razvući. Mnogo je skuplje nego prije, pa sam kupio 400 grama mljevenoga mesa. To ćemo podijeliti na dva-tri obroka - kazao je jedan umirovljenik kojeg su novinari zatekli pred mesnicom. Očekuje da će situacija biti još teža jer one na vlasti građani ne zanimaju. Piletina je ranije bila meso koje su građani BiH najviše konzumirali. Razlog tomu bila je njegova cijena. Naime, bilo je znatno pristupačnije od crvenog mesa. Međutim, sad je i ono postalo luksuz. Kilogram pilećeg filea znatno je skuplji od svinjskog buta, a nije nešto puno jeftiniji ni od junetine. Tom odnosu čude se i stari mesari, a domaći proizvođači su bez teksta. U jednoj od mesnica kilogram pilećeg filea stoji 14 KM, a svinjskog buta 10,50 KM. Dakle, skuplji je za 3,50 KM.

- Radim ovaj posao 35 godina i ne pamtim da je ikada bilo ovako. Ovo s cijenama je kaos i neobjašnjivo - kazao je za Srpskainfo jedan banjolučki mesar. Uzgajivači svinja kažu kako bi se objašnjenje moglo skrivati u tome da u prodaji dominira svinjsko meso iz uvoza, dok je sva piletina na tržištu domaća. U redu onih koji trpe ogromne posljedice zbog inflacije su i proizvođači i distributeri mesa u BiH. Cijena gotovo svih mesnih proizvoda porasla je i do 50%. To je izravan udar na uzgajivače koji, kako tvrde, više ne vide gotovo nikakvu perspektivu u uzgoju stoke.

- Jedino oni koji se bave krijumčarenjem i ubacuju bikove u staju, te bikove vrlo brzo prodaju. Ali što se tiče tovljača, oni su tu praksu uglavnom prekinuli zbog visoke cijene koncentrata od 1,20 KM. Uz cijenu nafte od 3,30 KM te ostale inpute nema nikakve isplativosti - kaže predsjednik Udruge poljoprivrednih proizvođača i mljekara RS-a Vladimir Usorac. Poskupljenje stočne hrane i repromaterijala istodobno nije praćeno povećanjem otkupne cijene stoke. Farmeri junetinu prodaju po cijeni od 5,50 do 6 KM, a svinjetinu po 3 KM. - Primjerice, bik od 600 kilograma u otkupu stoji oko 3000 KM. Stočar dobije toliko novca. Taj bik ima od 55 do 60 posto mesa bez kosti. Ako računamo po prodajnoj cijeni, dakle od 17 do 20 KM, to je onda oko 6000 KM u prodaji. Znači, za jednog bika kojeg stočar prodaje 100% je razlika u prodaji u obliku mesa - objašnjava za BN ekonomistica Mirjana Orašanić.

Disparitet između otkupne cijene i cijene krajnje potrošnje jedan je od ključnih razloga što domaći proizvođači sve više gube zanimanje za uzgoj. Dodatni problem predstavlja i što je uvozno meso jeftinije. - Meso se uvozilo po cijeni od 3 KM iz inozemstva. Više ga se ne može naći po 3 KM, sada je već 30 KM. Ali nema ni domaćeg mesa. Govorimo o izvozu mesa u Tursku. Pa što ćemo izvoziti u Tursku, jedino da uvozimo iz Europe pa izvozimo tamo - ističe Usorac. U četiri mjeseca 2022. u BiH je uvezeno 19,5 milijuna kg mesa i klaoničkih proizvoda vrijednih gotovo 115,5 milijuna KM, a izvezeno je tek 2,14 milijuna kg, vrijednih gotovo 8,55 milijuna KM. Na kilogram mesa koji izvezemo iz uvoza dođe 9, dok je, vrijednosno, uvoz čak 13,5 puta veći od izvoza.

Pratite Livno Online na Facebooku, Twitteru, Instagramu ili Youtube-u