Klađenje na sport mnogima je zanimljiv hobi, posebno onima koji redovito prate utakmice i vole natjecateljski ritam. No sport je nepredvidiv, pa se u klađenju podjednako događaju i dobici i gubici.
Kako bi pristup klađenju bio što racionalniji, stranice poput Legalbet.rs, koje se specijaliziraju za analizu online kladionica i strategija, savjetuju korištenje svih dostupnih informacija o susretima, kao i odgovorno upravljanje emocijama. Mnogi igrači tako i rade: traže statistiku, provjeravaju sastave, uspoređuju formu i planski upravljaju bankrollom.
Ipak, tijekom napetih utakmica lako je prepustiti se osjećajima. Primjerice, igrač je sastavio listić s pet parova, četiri su već pogođena, a posljednja utakmica ide u dobrom smjeru. Sve izgleda stabilno, ali jedan propust u obrani ili sporna sudačka odluka mogu promijeniti rezultat i dovesti do gubitka. U takvim trenucima neki krivnju usmjeravaju na igrače ili suce, uvjereni da su njihovi postupci pokvarili okladu. No vrijedi razmotriti koliko je takav način razmišljanja zaista opravdan.
Prebacivanje odgovornosti
Događa se jedan nažalost dosta raširen fenomen, a to je prebacivanje odgovornosti za financijski gubitak (ma koliko on bio mali) na vanjske aktere. Nekada su to treneri ili nogometaši (kako je mogao promašiti onu šansu!), no sve češće “na udari” bivaju suci.
Moglo bi se pomisliti da je ovo samo bezopasni ventil za isijavanje frustracije nakupljene tijekom kladioničarskog vikenda. No stvar je ipak gora, jer je riječ o kognitivnoj distorziji, o psihološkoj krletki u koju može upasti igrač koji se kladi. Umjesto racionalnog sagledavanja svega što se desilo i izvlačenja lekcija za ubuduće, dolazi do razvitka mentaliteta žrtve, a to nikako nije dobro.
Sve to posljedica je ljudske psihologije - neki će igrači reagirati mirno, neki će željeti da pocijepaju svoj listić, makar virtualno, ako su se kladili na stranici neke domaće kladionice. Postoje ljudi koji vjeruju da su događaji u njihovom životu, kako oni mali tako i oni sudbonosni, one vododjelnice, rezultat vlastitih odluka. S druge strane pak, neki su čvrsto uvjereni da su neuspjesi posljedica djelovanja sila koje dolaze od vana. Nekada je to sreća, nekada sudbina, a nekada sudačka pogreška.
Zamka “više sile”
No zašto je ovaj obrambeni mehanizam loš? Prije svega, nekim je ljudima teško priznati da su napravili lošu okladu, da su pogriješili u svojoj procjeni, da možda nisu dovoljno istražili i analizirali sve susrete. To se može dogoditi svakome, jer je u žaru emocija ponekad lakše ne analizirati gubitak, nego pomisliti da je kriv loš igrač koji “ne može pogoditi loptu” ili sudac koji “ništa ne vidi”.
Vrijedi razmisliti o sljedećem: kada ostvarimo dobitak, koliko često to pripisujemo sportašima koji su odigrali izvrsnu utakmicu ili sucu koji je vodio susret bez pogrešaka? Češće se može vidjeti da kladioničar uspjeh povezuje sa svojom procjenom i strategijom. To dijelom može biti točno, ali postavlja se pitanje: zašto onda u gubicima krivimo druge?
Zakon nepredvidivosti
Upravo je ovo bitna razlika između ozbiljnih kladioničara - ne moraju to biti “profesionalni igrači”, već samo oni koji shvaćaju da u sportu ništa nije dato. Sport, a nogomet napose, obiluje nepredvidivostima. Da, moguće je da će Leo Messi promašiti jedanaesterac, jer je samo čovjek; moguće je da će Novak Đoković izgubiti od velikog autsajdera; moguće je da će sudac nekada dosuditi “tanak” penal ili previdjeti zaleđe pred sam kraj utakmice - a da to ni VAR sustav neće ispraviti.
Osim što nije moralno i može se pretvoriti u zlostavljanje sportaša i sudaca na društvenim mrežama, okrivljavanje sudaca, ali i igrača, za promašaje, predstavlja nerazumijevanje same srži.
Rizik ljudske pogreške u tom “kontroliranom kaosu” postoji od trenutka kada je listić uplaćen. Klađenje temeljeno na iracionalnim očekivanjima da će sve biti kako brojke kažu počesto je samo bacanje novca u vjetar.
Učenje na pogreškama
Oni koji prebacuju krivnju sprječavaju i sebe da napreduju u svojim analizama. Ako vjeruju da ih je sudac oštetio, onda se neće zapitati zašto su uopće odigrali tu okladu, jesu li uzeli u obzir sve argumente, jesu li precijenili ili potcijenili motivaciju momčadi.
Pogreške sudaca i igrača mogu se dogoditi u bilo kojoj utakmici; to je dio igre i treba ga uvijek uzimati u obzir. Posebice zato što se ne može učiti kroz bijes, i što se u bijesu donose dodatno loše oklade. Recimo, “izvlačenje” na sljedećoj utakmici, kad vam već zli sudac nije dao dobitak na ovaj.
A ako je vaša oklada ovisila o jednoj zviždaljci, to definitivno i nije bila dobro istražena oklada.
