Vatra je posvuda u našem životu, ali rijetko tko se pita što ona zapravo jest?
Vatra djeluje iskonski i mnogi je doživljavaju zdravo za gotovo, ali njezina je priroda složena. Ljudi su je naučili kontrolirati puno prije nego što su razumjeli kemijske ili fizikalne zakonitosti, a time su duboko utjecali na vlastiti opstanak i razvoj kulture.
Emma Brown, predavačica matematike i fizike na austraskom CQUniversityju, ističe u komentaru za The Conversation da je vatra pratila ljudsku vrstu milijunima godina prije industrijskog doba. Rani ljudi koristili su je za zaštitu, pripremu i očuvanje hrane, ali i kao središte društvenog života, oko kojeg su se prenosile priče i znanje. Prenosi Zimo.
U suvremenom svijetu vatra ostaje temelj industrijskih procesa i svakodnevnih rituala. Istodobno, vatra ima snažnu ulogu u prirodi, jer može razoriti čitave krajolike, ali i potaknuti obnovu tla i staništa.
Iako nam je bliska, vatru ipak nije lako precizno definirati. Brown je objašnjava pomoću vatrenog trokuta kojeg predstavljaju gorivo, kisik i početnoi izvor topline ili iskra. U znanstvenom smislu, gorivo i kisik nazivaju se "reaktanti", dok početna toplina predstavlja "energiju aktivacije". Kod šumskih požara gorivo je organska tvar poput drva, kisik dolazi iz zraka, a zapaljenje može uzrokovati munja ili nesmotrena/namjerna ljudska aktivnost.
Ako se ukloni ijedan od tih elemenata, uvjeti za nastanak vatre nestaju. Vatra se može ugasiti vodom koja oduzima toplinu i pretvara se u paru, istiskujući kisik. Također se može zaustaviti nestankom goriva ili njegovim namjernim uklanjanjem preventivnim ili tradicionalnim paljenjem vegetacije.
Glavni proizvod vatrenog izgaranja jest energija, uz ugljikov dioksid i vodenu paru iz vodika koji se nalazi u organskom gorivu. Budući da u šumskim požarima često nema dovoljno kisika, nastaju i dodatni nusprodukti. Među njima je čađa, sastavljena od sitnih, djelomično izgorjelih čestica ugljika. Zagrijani plinovi uzdižu se prema gore, noseći čađu koja svijetli žuto-narančasto i tvori vidljiv plamen. Kako se čestice hlade, emitiraju zračenje koje ljudsko oko ne vidi, primjerice infracrveno.
Brown naglašava da vatra nije ni kruta, ni tekućina, ni plin. Plamen ne može postojati samostalno niti se može pohraniti. Iako u najintenzivnijim dijelovima požara mogu nastati nestabilna područja nalik plazmi, vatra u cjelini nije plazma. Najtočnije ju je opisati kao proces, odnosno kemijsku reakciju izgaranja.
Plinovi i plazma rasprostranjeni su u svemiru, ali vatra kakvu poznajemo pojavljuje se samo na Zemlji. Ključni uvjet je stabilna opskrba kisikom, a on je nusprodukt života. Prema današnjim znanstvenim spoznajama, jedino na Zemlji postoje svi preduvjeti za pojavu vatre, što Zemlju čini još više jedinstvenom.
