Uravnoteženi obroci pomažu da razina šećera u krvi bude stabilnija, da imamo više energije i bolju koncentraciju. Ipak, mnogi koji misle da se zdravo hrane i dalje imaju nagle skokove i padove šećera.
Tako je bilo i s jednom ženom u srednjim četrdesetima kojoj je otkriven predijabetes. Nosila je senzor za kontinuirano mjerenje šećera, ali su je zbunjivala očitanja – šećer bi joj naglo skočio nakon nekih obroka, a zatim brzo pao.
Problem je bio u neredovitoj prehrani: dugo ne bi jela, a zatim bi pojela obrok bogat ugljikohidratima, ali siromašan proteinima i mastima. Poznato je da takav način prehrane pojačava oscilacije šećera, što vodi umoru, manjku energije i pogoršanju inzulinske rezistencije, piše EatingWell.
Jednostavno pravilo koje je napravilo razliku
Umjesto stroge dijete, dobila je jednostavno pravilo: svaki obrok i međuobrok treba sadržavati proteine + ugljikohidrate s vlaknima + zdrave masti.
Takav pristup daje strukturu, ali bez osjećaja dijete ili potrebe za potpunim izbacivanjem pojedinih namirnica. Naglasak je na dodavanju onoga što obroku nedostaje, a ne na zabranama.
Zašto to djeluje
Kada obrok sadrži proteine, vlakna i masti, šećer iz hrane ulazi u krv sporije. To znači manje naglih skokova i padova koji izazivaju umor, razdražljivost i želju za slatkim.
Rafinirani ugljikohidrati brzo se probavljaju i naglo podižu razinu šećera. Kada ih kombiniramo s proteinima i mastima, probava se usporava pa je porast šećera blaži i ravnomjerniji.
Kako je to izgledalo u praksi
Nije jela „savršeno“, nego je pametnije kombinirala hranu.
Primjeri obroka:
doručak: sendvič s jajima, špinatom i sirom
ručak: kvinoja s piletinom i povrćem
večera: piletina s umakom od kikirikija i povrćem
Ključ nije bio u odricanju, nego u ravnoteži i redovitosti.
Male promjene koje su donijele veliku razliku
počela je jesti svaka 3–4 sata
pazila je da svaki obrok ima proteine, vlakna i masti
planirala je međuobroke (voće + orašasti plodovi, jogurt i slično)
ostala je fleksibilna – cilj je dosljednost, a ne savršenstvo
Što se promijenilo
Kada se razina šećera u krvi stabilizirala, nestali su veliki padovi energije. Imala je ujednačeniju snagu tijekom dana, bolju koncentraciju i manju želju za slatkim. Dulje je bila sita i lakše je prepoznavala kada je doista gladna, a kada jede iz navike ili umora. Najvažnije, osjećala se sigurnije u svoje izbore hrane i manje opterećeno prehranom.
Ako je razina šećera u krvi nepredvidiva unatoč „zdravoj“ prehrani, problem možda nije u namirnicama, nego u njihovoj kombinaciji.
Redoviti, uravnoteženi obroci mogu donijeti stabilniju energiju, bolju koncentraciju i manje žudnji – bez strogih dijeta i zabrana, piše b92.
